Matthew Field je prošao put od punk entuzijaste do vrsnog diplomate
Blues diplomataBritanski ambasador u BiH Matthew Field pokazao zavidne vještine sviranja bass gitare
On je nešto kasnije, tj. u decembru iste godine, na ozbiljnost zagađenosti zraka u glavnom gradu BiH upozorio iznimno kreativnom objavom kada je objavio selfie na kojem nosi masku sličnu onoj koju ima Bane iz filma "The Dark Knight Rises", koji je postao viralan na društvenim mrežama i zbog čega ga je bh. javnost još više zavoljela.
Matt, kako ga mnogi zovu, kazao je za Klix.ba da je muzika uvijek bila značajan dio njegovog života, ali je istakao i to da je uglavnom bio konzument, da je rado slušao radio kao dijete, a potom je odlascima na koncerte širio svoja znanja i iskustva o muzici.
"Uvijek sam slušao različitu muziku i drago mi je otkriti novi bend ili pjesmu koja mi se sviđa. Poslije završetka srednje škole dosta vremena sam provodio izvan Velike Britanije tako da sam se često povezivao s domovinom putem muzike – slušajući je s istrošenih kaseta u udaljenom selu u Keniji ili sada slušajući BBC Radio podcastove dok trčim na posao u Sarajevu. U isti mah, muzika je i sjajan način da se upoznaju nova mjesta, da se bolje razumiju ljudi i kultura. Kroz muziku sam naučio govoriti jezike, za portugalski mi je pomogla brazilska pop muzika, za francuski njihov rap, a za japanski karaoke", kazao nam je na početku Matthew Field.
Rado sluša The Cure, Radiohead i Joy Division
Kada je riječ o njegovoj ljubavi prema bass gitari, kaže da je imao sreću da odrasta u Oxfordu u periodu koji je, što se tiče muzike, bio vrlo interesantan. Ističe da je to mali grad, poznat po svom univerzitetu, ali je uvijek imao i veliki broj koncerata i dešavanja.
"Kada mi je bilo 14 ili 15, neki lokalni bendovi su postali poprilično uspješni. Radiohead je izdao pjesmu 'Creep' i sjajni prvi album 'Pablo Honey' je vrlo brzo postao popularan, tako da je veliki broj nas pomislio – zašto ne bismo i mi ovako? Naravno, nije to tako jednostavno, ali s nekoliko dobrih prijatelja počeo sam učiti svirati gitaru i ja sam se opredijelio za bass, jer neko je i to trebao svirati, a, iskreno, i zato što sam bio manje talentovan od mojih prijatelja", priča nam kroz smijeh ovaj harizmatični diplomata.
Govori da je naučio svirati tako što je "kopirao" ono što mu se u tom momentu sviđalo. U to vrijeme, to su bili bendovi poput The Cure, Radiohead, Supergrass, Joy Division i neki punk klasici kao što je The Clash.
"Kada bi me obuzeo avanturistički duh, zasvirao bih Red Hot Chilli Peppers ili The Police, koji su puno teži za svirati. Poštedjet ću vas nekih čudnijih lokalnih bendova koje smo tada pratili. Jedna od meni najdražih muzičarki, još od tinejdžerskog doba je PJ Harvey, baš kao što mi je draga grupa Radiohead. Ona je umjetnica koja je nevjerovatno konzistentna, a u isto vrijeme stalno pronalazi novi izričaj u svojim pjesmama i stilu. Tokom Sarajevo Film Festivala prikazan je odličan film o njoj, 'A Dog Called Money', koji je uspio pokazati dio njenog stvaralačkog opusa", priča nam Field.
Upoznaje muziku stvaralaca s prostora bivše Jugoslavije
Matthew Field naglašava kako još uvijek ima puno toga naučiti o bh. muzici i muzici koju su stvarali umjetnici s prostora bivše Jugoslavije. Svirajući u bendu ambasade u kojoj radi, kaže da je naučio neke od "klasika", uključujući Atomsko sklonište, Indexe i Bijelo dugme. Govori da sluša i novije umjetnike, poput Frenkija i Ede Maajke, a na nedavnoj "Hip Hop Divas" večeri u klubu Underground otkrio je i Maysiu. Zahvaljujući nevjerovatnom Boži Vreći, podvlači, "otvorio" mu se i svijet sevdaha.
"Moram reći da je koncert Dubioze u Skenderiji pred domaćom publikom (i punom salom) jedan od meni najdražih koncerata u životu. Uživao sam na koncertu Amire Medunjanin u Zetri, a posebno u zajedničkoj numeri s Dinom Šaranom iz grupe Letu štuke. Ljetos smo se moja supruga Martina i ja zadesili na odmoru u Velikoj Britaniji pa smo otišli na koncert u Hayd Park na kojem su bili Lykke Li, The National, Florence and The Machine. Prije toga, istakao bih koncert Radioheada u Milton Keynes Bowlu, MGTM u Brixton Academyju i Moloko na Glastonburyju. Sve u svemu, vrlo često se desi da naletim na odličnu svirku akustičnog benda u lokalnom pubu ili da čujem predgrupu koju inače nikada ne bih imao priliku slušati, a koja zvuči bolje od onih zbog kojih sam došao na koncert", objašnjava ovaj britanski diplomata.
Priča kako mu je bilo zaista drago kada je saznao da Ambasada Velike Britanije u BiH već ima bend. Za razliku od njegovog prethodnika Edwarda Fergusona, kaže da on ne zna pjevati, tako da nije mogao voditi bend iz "isturene pozicije".
"Srećom po mene, imali su mjesto za basistu na pola radnog vremena. Možda se pozicija 'ukazala' zato što sam ambasador? Bend uvijek svira u dobrotvorne svrhe. Posljednji put smo svirali za Los Rosales centar u Mostaru, a sljedeći nastup je 3. decembra u Klubu 1 gdje ćemo svirati za Diplomatski zimski bazar koji podržava organizacije koje pomažu djeci iz cijele BiH. Zaista se radujemo tom koncertu. Priznajem da nisam baš toliko svirao uživo, ali sjećam se da sam kao tinejdžer bio veoma nervozan zbog nastupa i najvjerovatnije da nijednom tokom nastupa ne bih digao pogled s bass gitare. Dok sam živio u Japanu, svirao sam u 'miješanim' bendovima u kojima su svirali Japanci i muzičari iz svih dijelova svijeta. Pamtim da mi je bilo interesantno kada sam vidio koliko ljudi zna riječi pjesme Rolling Stonesa 'You Can't Always Get What You Want', a trenutno već brinem hoću li imati dovoljno vremena da vježbam za koncert u decembru, jer smo proširili repertoar za nekoliko pjesama", zaključuje naš razgovor Matthew Field zanimljivom anegdotom.
