Meliha i Faruk Mešetović: Život sa Downovim sindromom nas je podigao do zvijezda
Kada je Faruk imao samo šest mjeseci, ustanovljeni su mu brojni zdravstveni problemi, uključujući i ventrikularni spinalni defekt i urođenu srčanu manu, zbog čega je morao na operaciju. Prognoze nisu bile dobre, ljekari su za Faruka imali mnogo sumnje i nesigurnosti. Zabrinutoj Melihi rekli su da od tri bebe koje moraju biti operisane on ima najmanje šanse za preživljavanje.
Strpljivo i odlučno, kako to majke najbolje znaju, Meliha je u sebi gradila tvrđavu nade i želje. U satima kad je čekala rezultate, ta tvrđava nade bila bi joj podstrek da nastavi dalje. Meliha ističe kako nikada sebi nije dala prostora ni vremena da pomisli da Faruk neće uspjeti.
Od tri bebe koje su tada operisane, Faruk je jedini preživio, uprkos tome što je u početku imao lošije prognoze od ostalih. Ovaj maleni dječak se uspješno izborio sa svim preprekama koje je život prerano počeo stavljati pred njega. Mali borac je uspio.
Uspjesi se kasnije nastavljaju redati, Meliha sina upisuje u vrtić kako bi se socijalizovao, zatim u osnovnu školu te naposljetku i u srednju školu. Trenutno je drugi razred, a njegova majka kaže da je on aktivan i sretan dječak koji se savršeno uklapa u ostatak društva.
Njegova bolest je svakodnevno iskušenje, nekad vjerovatno i prevelik teret za srednjoškolca, ali su sve prepreke od njega i njegove majke napravile bolje ljude. Sve izazove, nepogode i probleme koje plima života zna donijeti njih dvoje dočekaju iskusno, kao dva stara prijatelja koji su život proveli učeći plivati u divljim vodama. Od svega što im voda donese, uzimaju ono najbolje i od svega nešto naprave.
Dokaz za to koliko je na Melihu utjecala cijela situacija jeste i činjenica da je osnovala Udruženje "Budi mi drug". Uradila je to davne 2006. godine te je u prostoru od samo deset kvadrata zasadila samo zrno svoje ideje.
Ideja će, pokazat će se kasnije, izrasti u predivno drvo puno plodova. Meliha danas sve aktivnosti udruženja obavlja u mnogo većim prostorijama koje se nalaze u sklopu vrtića Javne ustanove "Djeca Sarajeva" u Ilijašu. Udruženje se bavi organizovanjem kreativnih radionica, a proizvode koje naprave najčešće prodaju školama i općini.
Ova snažna žena inspiraciju je uzela iz ličnog iskustva, a želi je podijeliti sa svima. Upravo zato se u društvu za nju "punih usta" može reći da je veliki borac. Zajedno s članovima udruženja ide na izlete, učestvuje u raznim sportskim aktivnostima i bavi se još mnogim zanimljivim stvarima.
Roditelji djece koja dolaze u udruženje u njoj su prepoznali osobu koja se izborila za svoje dijete te smatraju da će se istim žarom boriti i za dobrobit svakog drugog djeteta. Naposljetku, nije li svoje dijete iščupala iz ralja loše prognoze ljekara, koja je glasila kako ono nikada neće moći da se bavi sportom i normalnim aktivnostima, kako se nikada neće uklopiti u društvo i kako je na neki način otpisano.
Iako je u februaru prošle godine nagrađena specijalnim priznanjem - plaketom Općine Ilijaš, Meliha najljepšom nagradom smatra bezuslovnu ljubav koju svakodnevno dobija od djece u udruženju.
Meliha osim Faruka ima i starijeg sina koji joj, pored njenog muža, pomaže u svim obavezama. Slobodno vrijeme provode tako što se porodično upute na izlet ili u kratku šetnju, a Meliha se osim toga bavi i stakleničkom proizvodnjom. Voli biti okupirana i raditi, ali najljepšim odmorom smatra rad s djecom iz udruženja.
Faruk iz dana u dan izrasta u veselog i nasmijanog dječaka koji i dalje čim dođe kući spušta torbu i trči pomoći majci u njenim obavezama. Bezuslovna ljubav i poštovanje stanuju u njihovom domu, a dok je Faruka i Melihe, njena polazna adresa bit će njihova srca. Na koncu, u vrijeme kada se gušimo u moru negativnih vijesti, lijepo je pronaći bisere koji blistaju uprkos svim nedaćama na koje naiđu.
