Milka je godinama mamila osmijehe: Živjela je i u Banjoj Luci, a život joj je bio pun nedaća
Iako je bila poznata među stotinama hiljada ljudi, Milka nije imala svoj krov nad glavom. Godinama je živjela kao beskućnica, a Udbinu, mjestašce u Hrvatskoj, nikada nije željela napustiti. Neko vrijeme provela je i u našoj zemlji, tačnije u Banjoj Luci, no vrlo brzo vratila se u svoj zavičaj gdje je preživjela i ratna vremena.
Robert Labrović, vlasnik kanala Loki TV na kojem smo mogli gledati Milkinu svakodnevnicu, ispričao je kako je ona već od 13 godine morala naučiti da se brine o sebi. Tada je izgubila majku, a tri godine kasnije počela je raditi kako bi preživjela.
U svojim snimcima spominjala je majku, oca te ženu kojom se on oženio poslije smrti Milkine majke. Nazivala ju je "vražjom", a poznato je i kako je starica imala i dva brata i sestru za koje se pretpostavlja da su odbjegli u Srbju.
"Primili su je u pilanu da radi kao pisarka jer je imala predivan rukopis. Kažu da je bila izrazio lijepa i uvijek je nosila crveno", ispričao je Robert, prenosi Index.hr.
Nedugo zatim, spletom okolnosti, Milka je prebačena u pogon gdje je kao maloljetna djevojka počela raditi fizičke poslove zajedno sa muškarcima. Zbog udaljenosti od njene kuće u selu Tolići do posla, dodjelili su joj baraku, a bila je smještena u sobi pored muškog zahoda.
Teški dan i naporan posao naposlijetku su ostavili i dugotrajne posljedice.
Jednom prilikom, Milka je doživjela nesreću u pilani kada joj se kosa uhvatila u pilu i počupala je. Tada je otišla u penziju, a kako je izgubila dio kose, počela je nositi pokrivala za glavu, po kojima je ostala poznata sve do danas.
Kada je govorila o svojim danima na radnom mjestu, u snimcima Milka je spominjala kako se često bojala, a naročito kada bi se neko od radnika potukao zbog čega se često skrivala u grmlju.
Iako Robert tvrdi kako joj je općina Udbina nudila smještaj u staračkom domu, Milka ga je odbila, a oni su joj dnevno ostavljali po jedan obrok.
Godine je provela promijenivši nekoliko "kuća", onih bez osnovnih potrepština - vode i struje. Uvijek obučena, spavala je u ruševinama, hladnoći i tami, a ono što bi u toku dana našla na ulici - poput kapa i šalova, skupljala je kako bi uspjela preživjeti.
Posljednjih godina stekla je brojne simpatizere koji su joj život uljepšali bar suosjećanjem i ljubavi koji su joj upućivali, a pojedini poklonima i pismima.
"Ona je fenomen... Da sam načelnik općine Udbina, ona bi bila u zlatnoj sobi. Pokazala je da može prkositi vremenu, prostoru i bolestima", govorio je Robert ranije.
Starica je ukopana u porodičnoj grobnici u selu Tolići, a troškove ukopa pokrila je općina Udbina.