Milomir Kovačević Strašni predložen je za ovogodišnjeg dobitnika Šestoaprilske nagrade. I iako ova odluka još uvijek nije zvanična, sve su prilike da će upravo on dobiti ovo priznanje. Šestoaprilska nagrada se dodjeljuje istaknutim pojedincima, grupama i kolektivima za značajna ostvarenja i izuzetne uspjehe u radu, postignute u svim područjima političkog i društvenog života.
"Sačekat ćemo da se ozvaniči, no mnogo mi znači već i sam prijedlog i podrška toliko dragih ljudi i prijatelja. Gledajući listu dosadašnjih dobitnika, čovjek stvarno može biti samo ponosan i sretan što ima toliko prijatelja sa kojima može podijeliti radost za dobivanje tako prestižne nagrade od svoga grada", navodi Strašni.
"Bitno je ostati čovjek, ma koliko to koštalo..."
Za Milomira Kovačevića kažu kako je "fotograf kontradikcije", fotograf "života i smrti", "prošlosti i sadašnjosti", "vječnosti i prolaznosti".
Strašni kaže kako su to doživljaji i reakcije ljudi i dragih prijatelja koji poznaju njega i njegov rad, ali i bh. historiju, sudbinu i Sarajevo.
"To je vjerovatno zato što smo živjeli u takvim vremenima, sve nas je poklopilo, sve se izdešavalo preko naših leđa i generacija. Ja sam samo bio svjedok svega toga i trudio se da to sve zabilježim, sačuvam na neki svoj način, daleko od klišea, centara moći političkih igara, manipulacije... Bilo je bitno ostati svoj, biti tu, ovjekovječiti sve, ali ostati čovjek, ma koliko to koštalo...", pojašnjava Strašni za Klix.ba.
Iza njega je dugogodišnji fotografski staž, a kroz bavljenje ovim poslom imao je priliku dosta putovati. Na upit o tome postoji li neki od projekata koji je iznimno značajan za njega i koji bi posebno izdvojio, odgovara kako još uvijek ima mnogo nezavršenih.
"Vjerovatno dok god je čovjek živ uvijek završava neke projekte. Naravno da ima dosta projekata vezanih za Sarajevo, za Pariz, ali i generalno za našu istoriju, istoriju našeg grada, istoriju Jugoslavije, Tita. Malo je teško sve raditi izdaleka, ali čim sam na našim prostorima, ne mogu da ne reagujem, da ne snimam i ne dokumentujem neke stvari koje se tiču mene, te naše sudbine gledane iz sadašnje perspektive."
Sarajevo: Grad moje mladosti i najljepšeg dijela mog života
Za Sarajevo, koje je vječna tema njegovih fotografija kaže kako je to grad njegove mladosti i najljepšeg dijela njegovog života.
"I naravno, Sarajevo će uvijek ostati moj grad bez obzira na sva dešavanja, promjene, odlazak ljudi, smjene generacija. Ima nešto što se prenosi i što se ne može izbrisati bez obzira na to koliko se danas pravi nova istorija, dolaze novi ljudi, uklapa se u novi svjetski poredak i politiku. Sarajevo je također i grad velikog stradanja, mene i moje familije, moje generacije, sugrađana, a vjerovatno ta kontradiktornost još više produbljuje moju vezu sa Sarajevom", navodi naš sagovornik.
Njegova veza i ljubav sa Parizom traju već 21 godinu, a za svoj život u francuskoj prijestolnici kaže kako je on mala adaptacija njegovog života u Sarajevu.
"Svi kažu da je Pariz najljepši grad na svijetu i stvarno i jeste, toliko je inspirativan, u njemu se ne osjećate strancem. Trenutno dosta vremena danju provodim radeći svoje fotke, a noću se negdje izgubim sa mojom Lajkom da bih se na kraju našao sa mojim prijateljima kod Josette, mala kafanica koja ima puno šarma, svi se znamo i osjećamo se kao kod kuće. Za malo bolje poznavaoce, nešto kao kod Božane u Sarajevu prije rata. U suštini, stvorio sam sebi moje Sarajevo u Parizu, trudeći se da sačuvam na taj način sjećanje na ta divna sarajevska vremena i na grad koji je imao dušu", kaže Strašni.
Svaki umjetnik ima svoju vlastitu percepciju stvarnosti i filozofiju koja ga pokreće. U njegovom je slučaju to samo činjenica da živi svoj život i registruje stvarnost oko sebe svojim fotoaparatom. Na određeni je način, pojašnjava ovaj fotograf, svjedok svog vremena, a jedino što se mijenja su uslovi i sredina u kojoj boravi.
Na upit o tome da li se dobar fotograf rađa ili postaje, te da li je ovdje važniji talenat ili naporan rad, Strašni odgovara:
"Mislim da se ništa ne rađa samo po sebi nego je rezultat rada, angažmana, ljubavi prema tome šta radite i koliko energije uložite u to. Naravno da ponekad ima i sticaja okolnosti i sreće, ali ako sami to ne želite, ne možete ništa bitnije napraviti u svome životu. Radite, snimajte sa ljubavlju, volite život, ljude, svijet oko sebe i to se prije ili kasnije vraća u nekoj od formi i može biti vidljivo i na vašim fotografijama."
