Busovačka "hand made" gitara prepoznata u Španiji, ali ne i u Bosni i Hercegovini
Cijeni li se u BiH umjetnost? Kako biti inovativan u zemlji koja inovacije prepoznaje rijetko ili čak nikako? Koliko se u Bosni i Hercegovini isplati biti autentičan i stvarati takva djela? Koliko je uopće naša zemlja naklonjena umjetnosti i umjetničkim zdanjima? Odgovore na ova pitanja potražili smo u radionici mladog profesora gitare koji svoje slobodno vrijeme provodi upravo tu.
Zaljubljenik u klasičnu muziku, dvadesetpetogodišnji Ammar Biser pravi je virtuoz na gitari. No, ono po čemu se Ammar, među ionako malobrojnim bosanskohercegovačkim gitaristima, ističe leži u njegovoj "vannastavnoj"svakodnevnici.
Naslijeđena ljubav prema zanatu ponukala je Bisera da svoje znanje, ljubav, ali i trud te rad preusmjeri na izradu, mnogima i dalje nepoznatih, žičanih instrumenata - barokne gitare, lutnje i teorbe.
Kako se javila ideja za ‘hand made’ instrumenate Odrastajući uz oca Harisa, prepoznatljivog busovačkog zanatliju, Ammar se susreće s raznim materijalima koji će mu potom odrediti profesionalnu budućnost. No, u moru sirovina potrebnih za očeve svakodnevne poslove, mladi Biser se posebno počinje zanimati za drvo, jedinstveni i nezamjenjivi prirodni materijal.
Znajući koliko je profesionalnom gitaristi potreban kvalitetan instrument, Ammarov otac se odlučuje izvještiti u ručnom izumu klasičnih gitara. Nabavivši sve potrebno za njihovu izradu, busovačka "hand made" gitara stiže do Španije, gdje je Ammar svojevremeno studirao. Oduševljeni, profesori tamošnje muzičke akademije iskazuju zanimanje za njom.
Tog trenutka i Ammarov otac od istinskih profesionalaca dobija vjetar u leđa. No, dvadesetpetogodišnji Biser svoje zanimanje za, također, izradom instrumenata dobija upoznavši se sa trinaestoparnom baroknom lutnjom, prepoznatljivim španskim instrumentom.
“Istinski sam zaljubljenik u baroknu i renesansnu muziku, stoga i povezanost sa ovim nesvakidašnjim instrumentom ne iznenađuje. Trinaestoparna barokna lutnja, rađena prema jednom od najpoznatijih Hoffmanovih modela, specifičnog je, zdjelastog oblika te je sačinjena od izuzetno tankih rebara. Ovaj instrument neobično tihog zvuka sačinjen je od trinaest pari struna, odnosno dvadeset i četiri žice koje se proizvode od crijeva ovaca ili krava. Barokna lutnja je, suštinski, dosta intiman instrument predviđen za klasične koncerte zatvorenog tipa, te je za potrebe sviranja, trenutno, moj prvi izbor”, pojašnjava Biser za portal Klix.ba.
Kako izgleda proces izrade instrumenata
"Iako je svaki instrument priča za sebe, suštinski imaju dosta sličnosti. Prednja ploča rađena je od domaće smreke, dok se za izradu rebara iz inostranstva naručuju indijski palisander ili ružino drvo. Sve žice se ručno rade te se također naručuju iz inostranstva, najčešće iz Italije ili Njemačke. Čivije se proizvode isključivo od drveta, dok je ukrasna rozeta napravljena od originalnog pergamenta. Sam proces izrade iziskuje oko 150 radnih sati", dodaje Biser.
Ovaj, za sada, hobi, ali i stečeno znanje inspirisali su Bisera da se okrene i izradi drugih, neuobičajenijih instrumenata, među kojima su barokna gitara i teorba. Kao jedan od zacrtanih budućih ciljeva ističe izradu harfe. Svjestan da u našoj zemlji ne postoji tržište za ove izume, zaradom se trenutno ni ne zanima.
Iako nezadovoljan sistemom koji je, prema njegovom mišljenju, zanemario domaću pamet i vještine, i koji je više nego gluh prema inovacijama, Biser ne planira napuštati svoju domovinu. Svakako ostaje na domaćem terenu s kojeg će i u budućnosti, na sebi svojstven način, predstavljati Bosnu i Hercegovinu u svijetu.
