Četvrtkom na Dolac Malti: Kako je mala ideja ujedinila metal scenu u Sarajevu

Ideja nije njegova te kaže da je on do sada vidio više metal partyja u Sarajevu. Međutim, činjenica je da je ovo najdugovječniji događaj koji je prošle sedmice održan stoti put.

"Sljedeći četvrtak održavamo 101. Metal Night, a planovi su nam da uvedemo neke nove sadržaje. Probat ćemo ubaciti više nagradnih igara, a metal festivale ćemo pokušati održavati svake godine. Sarajevo je nekad imalo 'Sarajevo Metal Fest', koji se nažalost više ne održava, tako da se nadam da nećemo doživjeti istu sudbinu", kaže naš sagovornik.

Okupljanja pravi da ljudi koji vole metal ne bi morali sjediti u nekom popularnom klubu i zahvaljivati nekome ko je zadužen za playlistu ako im pusti "Nothing Else Matters".

"Na posljednjem druženju smo imali živu svirku u kojoj je učestvovalo nekoliko lokalnih bendova, a njima je svaki vid promocije dobrodošao. Nadam se da je ovaj fest bio 'odskočna daska' za sve njih i da će imati uspješne karijere na svjetskom nivou", kaže Kenan te dodaje da svaki deseti četvrtak prave "Bosnian Metal Special" kada puštaju samo domaći metal.

O ovoj temi smo porazgovarali i sa Zlatkom Slatincem, muzičarem koji je prije rata svirao u bendu Bombarder, a koji danas svira u bendu Foxy Head. On kaže kako je metal stilski i žanrovski napredovao u odnosu na osamdesete i početak devedesetih te da se u proteklih deset godina pojavilo dosta novih i kvalitetnih bendova u Sarajevu i cijeloj BiH.

"Ipak, situacija je drugačija što se tiče publike. Prije su koncerti i svirke metal i rock bendova bili posjećeniji. Što se tiče novih mladih nada, za njih postoji šansa, ali bi ih trebali pratiti mediji i trebala bi postojati neka infrastruktura za podršku", kaže Zlatko ističući da je publika ipak najbitnija u cjelokupnoj situaciji.

Zlatko podržava okupljanja jer smatra da će se bendovi tako družiti, stvarati nova prijateljstva i pozitivnu i zdravu konkurenciju. Kroz druženja će shvatiti šta znači podrška i koliko je trebaju davati jedni drugima, a Zlatko ističe da i sam zna koliko "podmetanja" postoji kada je riječ o odnosima između bendova.

"Mlađim bendovima bih savjetovao da što više vjeruju u ono što rade, da stalno vježbaju i da vjeruju u sebe. Neka šalju upite za druge festivale izvan granica naše države, to se isplati iako je nekada finansijski nezgodno", kaže dodajući da je moguće da će bendovi naići na mnoge prepreke u vidu nedostatka opreme, nedostatka članova benda i sličnih stvari.

Nije lako baviti se rock i metal muzikom, koliko god to nekada tako izgledalo, naveo je Zlatko. Istakao je da ljudi često vide samo sat i po svirke, a ne znaju da se iza toga krije mnogo rada, upornosti i velika doza kreativnosti. Najviše je ipak ljubavi i vjere u sebe i ono što radiš.

U Sarajevu je nekada postojao i "Sarajevo Metal Fest" koji je posljednji put održan 2014. godine. Tom prilikom smo kontaktirali glavnog organizatora Gorana Salkovića koji kaže da je nedostatak domaćih bendova bio ključni razlog gašenja festivala.

"Odziv publike na prva tri izdanja festivala bio je odličan, tako da smo prve godine skoro rasprodali amfiteatar Doma mladih, što je bilo daleko iznad naših očekivanja. Inicijalna namjera bila je okupiti isključivo domaći line-up, ali smo se vremenom uvjerili da nažalost nismo u mogućnosti ponuditi različit program svake godine sastavljen samo od bh. grupa, koji je jednako zanimljiv našoj publici kao ostali koncerti koje godinama organizujemo pod zastavom Sarajevo Metal Fest Promotionsa", kaže Goran.

Zlatko navodi kako je nekada učestvovao na svim metal festivalima, ali da poslije rata nije mogao jer nije bio tu. Ipak, bio je organizator jedinog i najvećeg metal festivala koji je organizovan u Tuzli i u kojem je učestvovalo 12 bendova iz Helsinkija, Slovenije, Hrvatske i Bosne. Tada su ugostili 72 muzičara, a festival je posjetilo nešto više od 800 ljudi.

"Divno iskustvo, nadam se da će se nešto slično uskoro ponoviti", zaključio je Zlatko.

Uprkos brojnim neuspjelim pokušajima drugih ljudi, Keno, njegovi prijatelji i poznanici okupljaju se svakog četvrtka kako bi održali muziku za koju žive. U osam se muzika pojačava, a okupljena ekipa uz pivo pjevuši tekstove najdražih pjesama.

Tih nekoliko sati su mali koraci prema nečemu većem, a njihovo koračanje je sve odlučnije iz sedmice u sedmicu. Svjesni su da je ovaj žanr muzike i dalje živ, ali da još uvijek nije pronašao svoje mjesto u sarajevskoj gužvi te da mu treba pomoć da bi izvirio iznad gomile i prodisao punim plućima.

Međutim, sigurno je da dok ima mladih koji svakog četvrtka istim žarom uglas pjevaju pjesme, metal će u Sarajevu imati stalnu adresu.