"Dok sam bio petnaestogodišnjak, Indexi su već bili popularni, a ja sam bio njihov muzički fan. Prije saradnje i poznanstva uopće, njihove kompozicije sam svirao na igrankama i to je za mene predstavljalo muzičko iskustvo, jer su mi klavijaturisti benda na neki način bili uzori", ovim riječima započeo je svoje prisjećanje Davorinov prijatelj i kolega iz benda, virtuoz Sinan Alimanović.
"Krajem ’79. godine sam došao u Sarajevo na poziv sarajevskog Big bend orkestra, kao pijanist. Tada sam prvi put upoznao pokojnog Bodu i on me je odmah pozvao da budem član Indexa. Ubrzo sam upoznao i lidera benda Davorina Popovića i to je za mene bio izvanredan muzički stimulans, ali i ostvarenje dječijeg sna", kaže u razgovoru za Klix.ba Alimanović, član Indexa od 1980. do 1983. godine, a potom ponovo od 1997. pa sve do Pjevačeve smrti od raka gušterače 2001. godine.
O pokojnom Dači kaže da je bio prvenstveno čovjek, jak individualac i veliki pjevač.
"Da je živ, sarajevska muzička scena bi izgledala apsolutno drugačije zato što je on svojom pozitivnom energijom imao moć da animira sviju oko sebe, pa čak i ‘paralitičare’ (političare)", uvjeren je Alimanović, čovjek bogate muzičke karijere.
Rado se sjeća perioda dok je bio dječak, kada su Indexi bili najpopularniji bend u bivšoj Jugoslaviji.
"Njihovi snimci su emitirani na Radio Luksemburgu, koji je tada, kad je rijetko koja kuća imala televiziju, bio najslušaniji radio na planeti. U perodu od ’62. do ’75. godine Indexi su bili sinonim za Sarajevo, tj. za čuvenu sarajevsku pop-rock školu: Indexi = Sarajevo. Za Indexe slobodno mogu reći da su bili najpopularniji i najvoljeniji bend. Nestankom Davorina Popovića završen je 39-godišnji rad tog benda", dodaje naš sagovornik.
Davorina Popovića definitivno smatram ex jugoslavenskim Natom Kingom Coleom i Frankom Sinatrom, zato što je njihove kompozicije odlično interpretirao. Sjećam se, 1981. godine na festivalu 'Vaš šlager sezone', pokojni Bodo i ja smo napisali kompoziciju 'Betonska brana', za koju je tekst napisao Vlado Dijak. U to vrijeme su svi slušali gitaristu Georgea Bansona. Ja sam u aranžmanu jedan solo zamislio baš u toj estetici: unis alt sax i glas. Arsen Ereš i Davor su to fenomenalno izveli. Bio sam veoma ponosan na Davora, jer je bio u stanju iznijeti i kompleksnu džezističku frazu svojim vokalom. Mogu slobodno reći da se takve stvari danas ne ponavljaju.
Na pitanje je li država zaboravila Davorina, Bodu Kovačevića i ostale članove kultnog benda, koji su bili dobitnici Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva i estradne nagrade Jugoslavije, Sinan odgovara: "Naravno da jeste, ali zaboravili su i Muzej".
Ipak, optimistično gleda na nove generacije, koje, kako kaže, znaju dosta o Indexima zahvaljujući njihovim pjesmama, audio i videosnimcima koji su dostupni u elektronskim medijima, ali i zahvaljujući svojim roditeljima i porodicama koje čine da se ta baština očuva.
"Uopće se ne plašim se da će pjesme Indexa pasti u zaborav, samo zato što u sebi nose jedinstven kvalitet", kaže na kraju aranžer, kompozitor i dirigent Alimanović.
