Dino Merlin za Klix.ba: Koncert na Koševu će biti najveći skup u Evropi

"Pjesma 'Rane' je pjesma koju sam ljudima prvu puštao kada je riječ o pjesmama sa albuma 'Hotel Nacional' i to u želji da se 'zagriju' za druge pjesme. To je kao predigra. Ljudi su ostali 'paf', bilo im je dovoljno. Onda sam odlučio da to bude jedan od glavnih spotova u priči Hotela Nacional", podsjetio je Dino Merlin. O Harisu Dubici ima samo riječi hvale. Za njega kaže da je dokaz šta sve mogu ljubav, predanost i rad.

"Taj čovjek nema formalno obrazovanje za to što radi, ali to toliko voli i to tako dobro radi da sam mu veoma zahvalan i na prvom spotu za pjesmu 'Deset mlađa', a zatim i u 'Individualizmu'. Za pjesmu 'Rane' je napravio pravo malo remek-djelo", pun je riječi hvale za svog dugogodišnjeg saradnika režisera Harisa Dubicu.

Spot za pjesmu "Rane" mnogi proglašavaju Dininim najboljim videospotom do sada, a pojedini čak i najboljim videospotom ikada napravljenim na ovim prostorima.

Kad pogledate unazad, možete li napraviti neku paralelu - kako je to izgledalo kada ste vi počinjali vašu muzičku priču, a kako je to danas? Da li je u današnjem modernom dobu društvenih mreža muzičkim izvođačima lakše ili teže?

"Ne volim baš gledati unazad, od toga vas zaboli vrat. U retrovizor mogu pogledati, ali gledam unaprijed. Kada sam počeo, to su bile godine mladosti i ludosti, cijeli svijet je čekao da ga osvojiš. Dječak s Miljacke ide da osvoji svijet i onda je puno vode Miljackom proteklo, sad su ostale te male niše koje čekaju da budu osvojene, to više nije isto. Sve ono što sam imao tada, što živim sada, ima jedan zajednički imenitelj, jedan amalgam. Radio sam puno na sebi i morao si imati neki X faktor", ispričao nam je bh. pjevač. Rado se prisjetio i anegdote nakon koncerta u Zagrebu.

"Kada sam došao u hotel onako slatko umoran, na nekoj od televizija je bila reportaža i pitali su publiku 'Zašto vi dolazite na koncert Dine Merlina'. Jedna djevojka je odgovorila 'Ima tu nekaj, ja ne znam reći kaj, ali ima nekaj'. Slatko sam se nasmijao na to, ali ona je rekla suštinu. Ima nešto, a ako ima nešto, ima sve, ako nema ono nešto, onda nema ništa".

Jeste li neko ko sa nostalgijom gleda na bivša, prošla vremena? Šta je to što je onda bilo bolje, a koje su prednosti današnjeg doba i sistema?

"Pamtim vrijeme kada nisi smio ništa reći, nisi smio 'pisnuti', a da te glava ne zaboli. Živimo u vremenu u kojem možeš reći šta ti je god ćeif, da te glava zaboli šta sve ljudi mogu izreći. Ali mi imamo samo ovo vrijeme, mi se ne možemo žaliti na vrijeme. Šta mi imamo od nekog davnog prošlog vremena, ili od nekog budućeg vremena, kada će ljudi putovati na Mars kao u Makarsku ili kada će medicina, nauka i tehnika činiti čuda, nešto što nam je u ovom trenutku nevjerovatno bit će vjerovatno. Ali mi nemamo ni od toga ništa, mi samo imamo ovo vrijeme koje je naš vrabac u ruci i trebamo ga iskoristiti na najbolji mogući način i zato se ja puno ne osvrćem nazad i nisam nostalgičan", kazao nam je i dodao da postoji još jedan razlog zašto nije nostalgičan.

"U prošlosti sam patio od jedne bolesti koja devastirajuće utječe na imunitet, a vuče za sobom mnoge, gore bolesti. Ta se bolest zove 'kokuzitis' i imala je tendenciju da postane hronična, mnogo mi je trebalo da se izliječim i da iskorijenim tu bolest tako da se više ne vraćam u te dane".

U kojim su to trenucima nastajale vaše najljepše i najtužnije pjesme i šta je zapravo vaša najveća inspiracija?

"Pa, život je najveća inspiracija, sve ono što sam proživio i što proživljavam i životi drugih ljudi, i onih koje sam upoznao kroz literaturu, filmove, i muzika je jedna velika inspiracija, a i moja publika, ta cijela armija ljudi koja me podržava i koja voli to što radim. Ja sam im zbilja zahvalan i jedva čekam da se sretnemo na Koševu".

U kontekstu posla kojim se bavite, šta je to što shvatate svojom svojevrsnom misijom i zadatkom? Kako biste opisali sami sebe i vaš dosadašnji rad?

"To je teško sve sabrati u malo vremena, ali zapala mi je za uho ta vaša posljednja riječ 'rad'. Ja sam ustvari cijeli život radio. Još kada sam bio dječak, u mahalu kada dođe ćumur ili pijesak, ja bih se ponudio. 'Dobar dan, ja bih unio taj ćumur'. Nikada nisam pitao za plaću. Kasnije, kako je život odmicao, radio sam teške fizičke poslove u fabrikama. I sada sam radnik, ja i sada radim, i prvu i drugu i treću smjenu. Samo sam u jednom trenutku promijenio profesiju, u jednom trenutku krajnje nužde, jer su poslovi koje sam radio u trećoj smjeni bili nehumani. Sada, kada sam promijenio profesiju, i dalje je sve isto, osim možda plaće", kroz smijeh je prokomentarisao Merlin.

Koliko pratite novu bh. muzičku scenu i postoje li neka imena kada je riječ o mlađim izvođačima i izvođačicama koje posebno cijenite i koji vam se čine zanimljivim?

"Ova zemlja i ovaj grad su uvijek imali talentovanog svijeta. Ovdje jednostavno to uspijeva. Unatoč tome što je scena devastirana tokom rata, mnogi su otišli i nisu se vratili, neki su izgubili godine koje su pojeli skakavci, ali i dalje je scena vitalna. Ima puno talentovanih ljudi koji su kompetitivni, koji se mjere sa sličnima, svojim kolegama u regiji i mislim da ćemo mi u AMUS-u pokušati to sistemski riješiti, iako je teško. Najmanje što bismo mogli uraditi je prvo snimanje singla i spota, neka to bude jedna vrsta katalizatora, pa da se onda vidi jesi li ili nisi, to je najmanje što možemo uraditi, uvesti malo sistema među ove mlade ljude".

Hoćete li ugostiti nekog od kolega pjevača ili pjevačica i pripremate li možda neko iznenađenje za svoju publiku?

"U tom prvom dijelu pitanja je nešto vrlo interesantno. To što meni mnogo znači ovaj koncert, znači i mojoj publici. Ako listamo malo kalendar evropskih zbivanja, ovo će biti najveći skup u Evropi. Ljudi su znatiželjni, ali i ponosni, žele da budu dio toga. Sarajevo će biti žarište, bit će destinacija u koju je lijepo doći. Što se tiče iznenađenja, pa uvijek ima poneko iznenađenje. Glupo je to otkrivati sada. Recimo da ću imati takvo iznenađenje da ga je i teško nazvati iznenađenjem. Ono što sada sa sigurnošću mogu reći je da je to pravo malo čudo. Ja ne živim pod staklenim zvonom, ja živim u ovom gradu koji nije veliki i svaki dan me ljudi mogu vidjeti u najobičnijim prilikama, pravo je čudo kako toliki broj ljudi odluči doći na koncert da me gleda. To je tema i za sociologe", rekao je Dino Merlin na kraju razgovora za Klix.ba.