Đule Van Gogh: Kod nas likovi na YouTubeu imaju više pregleda od Stonesa, a nijedan koncert
Prošli su, što bi se reklo, i sito i rešeto, ali nikada nisu odustali od svoje želje za sviranjem, snimanjem i novim melodijama. Kako kaže Đule, bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka, dobrih i manje dobrih pjesama, ali sve to čini jedinstvenu biografiju Van Gogha.
"Kad organizovano društvo traje pet godina na ovim prostorima, to se smatra uspjehom. Kad pređete 30. godinu rada, a i dalje ste uspravni i dostojanstveni u svom hodu i kreaciji te nasmijani prije svega, onda to govori kako vam ništa zapravo ne može teško pasti. Čak i neizvjesnosti koje nosi ovaj posao imaju neku svoju čaroliju. Nema ljepšeg zadovoljstva od toga što se svakog dana probudimo, sjednemo za klavir, uzmemo papir i olovku te napišemo poneki novi stih i notu. To je posao kao i svaki drugi. Ljudi misle kako je nama fenomenalno, mi se zezamo, putujemo... Da, istina je, ali treba biti odgovoran i maksimalno ispravan jer umjetnost komunicira s ljudima. Nama taj stepen odgovornosti nikad nije izostao. Ništa nam nije bilo teško. Ponosni smo na sve što smo postigli, ali i ono što smo propustili", ističe Đule.
Teško ovaj 54-godišnji buntovnik može zamisliti život bez gitare, mikrofona i publike, ali otkriva nam kako bi vjerovatno hodao sa fotoaparatom da nije muzičar. Ljubav prema fotografiji naslijedio je od oca zajedno s bratom Ljubomirom, inače klavijaturistom i autorom više hitova grupe Električni orgazam.
"Ovaj napredak tehnologije koliko nam je olakšao, toliko nam je i oduzeo neke stvari. Oduzeo nam je fotografiju, razvijanje filmova, fotografiju na papiru… Ugasio se taj zanat", požalio nam se Đule te dodao: "Ljubav prema umjetnosti u meni i Ljubi je probuđena upravo u toj legendarnoj fotografskoj radnji na Bulevaru revolucije. Bavio bih se fotografijom. Važno je znati da je svaki posao za ljude. I kad slikate svadbe, i koncerte, i zatvore, sve je to posao i uspjeh, a pogotovo u ovom današnjem nemućnom svijetu gdje su loše vijesti postale senzacija. Preselili su čitulje, koje su u naše vrijeme bile na zadnjim stranicama, na prednje i naslovne strane. Treba se oduprijeti tom te ostati istrajan i postojan".
Bend je porodica
Grupa Van Gogh ostala je istrajna i postojana jer i dalje rade s istim žarom.
"Bend je porodica i ako ga tako ne doživite, ta priča će kratko trajati", naglasio je Đule.
Iako muzika, snimanja, koncerti i turneje oduzimaju dosta vremena i iziskuju dosta odricanja, članovi Van Gogha imaju veliko razumijevanje porodice.
"Naše porodice su se složile s našim izostancima iz kuće. Ne umanjuje našu prisutnost u kući to što smo fizički na nekim putovanjima udaljeni od kuće. Mora postojati red, rad, mir, disciplina, harmonija i sklad u porodici, kao i u bendu. Sigurno smo dosta puta nedostajali djeci, ali ona su naučila živjeti s tim", govori nam Đule.
Hiljade fanova godinama na svim nastupima dozivaju imena članova Van Gogha i trče za njima u namjeri da dobiju autogram, fotografiju, dašak pažnje… Na pitanje da li su ikada imali loših iskustava s fanovima, Đule nam se počinje žaliti što nisu imali vremena za sve.
"Ima više i manje odmjerenih fanova. Uvijek smo se trudili da svima ispunimo želje. Vrijeme nam nekad nije dozvolilo da se posvetimo svima. Nadam se da se nismo ogriješili ni o koga. Ako jesmo zbog brzine i gužve, javno se izvinjavamo svima", kazao je.
Dubioza kolektiv i S.A.R.S su fantastični
Kao iskusan muzičar, Đule smatra kako danas postoji dosta zanimljivih mladih ljudi koji se bave umjetnošću, ali, kako kaže, oni su sakriveni od pogleda ljudi.
"Mediji su preuzeli neukusne sadržaje ljudi sumnjivih biografija, nepoznatih imena i zanimanja koji na taj način peru informacije o sebi. Talentovan i pametan čovjek ne zanima danas medije zato što politici godi da se u medijima ne pojavljuju intelektualni sadržaji. Ipak, postoje fantastični bendovi kao što su S.A.R.S. i Dubioza kolektiv. Željko Vasić radi na svoj poseban i originalan način. Možete voljeti nešto manje ili više, ali moramo cijeniti i poštovati kvalitet. Ne smijemo biti ravnodušni prema trudu i oholi prema upornosti. Kada je nešto dobro, moramo svi reći kako je to dobro", istakao je.
Komentarišući muziku današnjice, prvi čovjek Van Gogha prisjeća se kako je prvi put u životu otišao na koncert Ikea & Tine Turner 1975. godine u Beogradu. Poslije je, kaže, slušao i Nazareth, Uriah Heep, The Sweet… Posebno se sjeća koncerta Led Zeppelina koji je gledao iz prvog reda 1979. na Knebworthu u Engleskoj.
"U posljednje vrijeme na mene je najveći utisak ostavila grupa Muse. To je vanvremenski bend sa momcima koji 'furaju' svoju priču. Imali su najbolju svjetsku turneju. Ono što mi gledamo ovdje i po čemu se rukovode organizatori koncerata i gazde klubova su milionski pregledi na YouTubeu. To je sve laž. Nemoguće je da razni likovi sa ovih prostora danas imaju više pregleda od Rolling Stonesa, a pritom nisu napravili nijedan koncert", prokomentarisao je Đule.
Baš kao i u stihovima "Noćas mi smo tu zbog vas" u pjesmi "Nek te telo nosi", Đule naglašava kako će Van Gogh u budućnosti ostati na sceni uz dobar zvuk i huk publike.
"Kad bih rekao da se za deset godina vidimo ispod neke palme i ispred nekog roštilja, slagao bih. Brzina, upornost i trud su nešto što nas krasi. Teško je spustiti ovu letjelicu zadovoljstva kada je podigneš na 10.00 metara iznad zemlje. Vjerovatno ćemo biti dostojanstveni i pored svih turbulencija na toj visini, sve do momenta dok ne budemo imali više goriva", zaključio je Đule u razgovoru za Klix.ba te poručio publici kako ih Van Gogh čeka na OK festu na Tjentištu.
"Radujemo se Tjentištu i svim drugim mjestima koje nismo dugo posjetili. Kao dječak sam bio u Nacionalnom parku Sutjeska. Čuo sam sve najbolje o OK festu i raduje me što su sama ideja i organizacija festivala fantastični. Festivali su bili i ostali mjesto gdje se ljudi okupljaju radi druženja i šalju jednu poruku o zajedništvu. Na sve to muzika dođe kao božiji lijepak koji sve te ljude zagrli i polijepi nakon čega svi jedva čekaju sljedeću godinu kako bi ponovo posjetili festival", kazao nam je Đule.
