Guardian o elektro-pop žanru u Jugoslaviji: Država je živjela moto bratstva i jedinstva
Jugoslavenski disco, postpunk i elektronska muzika razvijali su se sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, a onda su postali zaboravljeni sve dok se nedavno za njih nisu počele interesovati izdavačke kuće i hobisti.
Fox & His Friends Records objavio je kompilaciju "Pop Not Pop (Songs For New Europe 1983-1989)", a postoje i brojni YouTube kanali prepuni "yugo" zvukova. Ova muzika stigla je čak i do repera Kendricka Lamara, kada je producent 9th Wonder iskoristio dio pjesme "Ostavi trag" grupe Septembar prilikom snimanja Lamarove pjesme "Duckworth" (tzv. sampleovanje), piše Guardian.
Sve je počelo kada je promoter i DJ Boban Petrović 1967. godine u Sportskom centru Novi Beograd otvorio klub radi "očuvanja mira". U tom smislu poštovalo se "bratstvo i jedinstvo", slogan balkanskih država predvođenih Titom, koji je bio predsjednik Jugoslavije od 1953. do 1980. godine. Petrović je bio prvi čovjek koji je "donio" funk, boogie i disco u naš region.
Bio je nogometaš, a u 18. godini trebao je potpisati ugovor sa Crvenom zvezdom, ali je odustao od te karijere zbog povrede koljena. Zbog toga se odlučio posvetiti muzici. Osnovao je disco-pop bend Zdravo u kojem je pjevao i svirao klavijature. Ostvario se i kao solo izvođač, objavivši 10 singlova i dva albuma.
Početkom osamdesetih napustio je Jugoslaviju i počeo živjeti u Marbelli. Pjesma "Ride", koju je producirao sa svojom kćerkom Anom Ann, 2002. godine našla se na Top 40 listi u Velikoj Britaniji. Sada snima sa suprugom violončelisticom Jelom Cello.
Pojava novog vala pružila je mladim ljudima u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani osjećaj slobode, navodi Guardian. Bendovi kao što su Haustor, Električni Orgazam, Idoli iz Beograda i Videosex iz Ljubljane nisu bili naročito popularni na međunarodnom nivou.
Nedostatak opreme natjerao je muzičare da budu kreativni. Postojao je samo jedan Roland TR-808 u Beogradu. Oprema je bila skupa i nije se mogla lako nabaviti, ali to su u velikoj mjeri uspijevali Zoran Vračević i Zoran Jevtić.
Njih dvojica bili su članovi elektronskog dua Data, a kasnije su osnovali Šizike and the Master Scratch Band, prvu jugoslavensku elektro/hip-hop grupu. Putovali su u London svakih nekoliko mjeseci kako bi kupili ploče i novu opremu. Budući da su govorili engleski jezik, prevodili su priručnike za druge umjetnike i učili ih kako koristiti instrumente. Ovako su oni uspjeli pomoći u snimanju čak 20 albuma koji su objavljeni od 1981. do 1984. godine.
U međuvremenu, u Skoplju u Makedoniji nalazio se još jedan 808, koji je bio u posjedu Kirila Džajkovskog. On je s pjevačicom Anom Kostovskom, tekstopiscem Milchom Manchevskim i basistom Ljubomirom Stojsavljevićem formirao Bastion. Grupa je kratko vrijeme bila aktivna, ali je njihov utjecaj na muzičku scenu bio značajan.
"Ljudi postaju zbunjeni - Jugoslavija nikada nije bila dio istočnog bloka. U kreativnom smislu, bio je to zaista lijep period. Koliko se sjećam, na muziku nije utjecala politika ili bilo šta slično", ispričao je Džajkovski.
Za razliku od SSSR-ovog često restriktivnog pristupa kulturi, vlasti u Jugoslaviji dozvoljavale su muzičarima da slobodno djeluju. Petrović je za Guardian kazao kako je jednom prilikom rekao kako je vlada odgovorna za zagađenje sredine. Nakon toga su njegove pjesme misteriozno "izbačene" s radija.
Miha Kralj, jugoslavenski Jean-Michel Jarre, imao je problema pri objavi svoje prve ploče "Andromedia", jer se navodno bavio vjerskom tematikom. Slovenski kompozitor Vilko Ovsenik je zatim preporučio ploču izdavačkoj kući RTB-Beograd.
"Veze su bile vrlo bitne", rekao je Kralj, koji nastavlja komponovati i planira ponovno izdavanje "Andromede" sljedeće godine zajedno s novom pločom.
Policija je kasnije zatvorila festival jer je bend u kojem je svirao Kralj pjevao protiv establišmenta. Kralj je za Guardian naveo kako ovaj događaj nikada neće zaboraviti.
"Odmah nakon proglašenja samostalnosti 1991. godine klubovi širom Hrvatske su se zatvorili. Mnogim bendovima i pjevačima koji su ljeti nastupali na terasama i u klubovima bilo je naročito teško", kazao je.
Naveo je i da je nakon desetodnevnog rata za nezavisnost Slovenije, također 1991. godine, većina mjesta izbjegavala sviranje jugoslavenske muzike te da se nostalgija formirala tek kasnije, kako su godine prolazile.
Bez obzira na spomenute probleme, novinarka Tamlin Magee je u tekstu za Guardian zaključila sljedeće:
"Kao i sadašnje ponovno otkriće iz pop muzike iz doba Jugoslavije, postoje i lijepe uspomene o bivšoj Jugoslaviji. Prema riječima muzičara s kojim sam razgovarala, država je živjela svoj moto mira, bratstva i jedinstva."
