"Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Rudolf Kutzli je svoj pogled usmjerio prema jugoistoku Evrope i tamošnjim neobičnim kamenim spomenicima srednjeg vijeka. Najprije u pratnji svoje supruge, a povremeno i djece, na redovnim studijskim putovanjima počeo je intenzivno tragati za duhom i izrazom u kojem je ovo kamenje nastalo. I krajolici zapanjujuće ljpote tadašnje Jugoslavije redovno su bili dijelom njegovih narativa. Ali najviše je crtao neobične motive koje je nalazio na stećcima i trudio se da odgonetne njihov slikovni jezik na način na koji to prije njega nije uradio niko. Tako je nastala knjiga 'Bogumili: historija, umjetnost, kultura' koja je objavljena 1977. godine u izdanju Urachhausa i odavno rasprodana", saopćeno je iz GSU Brodac.
Rođen u švicarskom St. Gallenu, gradu obilježenom poznatim ranosrednjovjekovnim samostanom i njegovom bibliotekom, te tradicionalnom posvećenošću umjetnosti linije, od rane mladosti Kutzli je mnogo vremena posvećivao precrtavanju metamorfoza irsko-škotskih inicijala, a na brojnim studijskim putovanjima pratio životne puteve irskog misionara Kolumbana, učitelja Gallusa, osnivača grada St. Gallena. Rezultat ovih istraživanja je i knjiga Stvaralačke snage kroz živo crtanje oblika, objavljena 1981. godine.Prva knjiga koju je objavio bila je, međutim, posvećena langobardskoj umjetnosti koja je u Italiji smatrana barbarskom i inferiornom u odnosu na domaće umjetničke tradicije antičkog Rima ili srednjovjekovne i renesansne Italije, te joj stoga u tamošnjoj historiji umjetnosti nije posvećivana posebna pažnja.
Oka istreniranog za uočavanje i razumijevanje umjetničkih izričaja koji ne odgovaraju tradicionalnim evropskim estetskim standardima, pri prvim susretima sa stećcima na dalmatinskoj obali prepoznao je njihovu vrijednost. Prvobitno zanimanje uskoro se razvilo u potpunu posvećenost neposrednom upoznavanju stećaka, te je Kutzli od sedamdesetih godina redovno obilazio Jugoslaviju i posjećivao i najzabačenije nekropole u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Godine 1977. objavljena je njegova knjiga Bogumili: historija, umjetnost, kultura. Pored njezine naučne i publicističke dimenzije, vrijednost ove knjige nalazi se i u Kutzlijevom osobnom umjetničkom izričaju. Najprije, tu su izvanredne crno-bijele fotografije velikog broja ukrasnih detalja, cijelih stećaka, nekropola i širih krajolika u kojima one leže, koje su ujedno i svjedoci jednog vremena i često neizmjerno boljeg stanja u kojem su se stećci nalazili prije 40-ak godina. Međutim, zasigurno veću umjetničku vrijednost imaju brojni Kutzlijevi crteži motiva i simbola sa stećaka u tušu, koji na jedinstven način prenose dinamiku i igru svjetlosti na kamenim površinama. Ovaj optički varljiv kvalitet reljefnih ukrasa nemoguće je prenijeti fotografijom ili tehničkim crtežom kakav, primjerice, nalazimo kod Marian Wenzel. Kutzlijeva ruka, izvježbana dugogodišnjim proučavanjem i prakticiranjem tradicionalne irsko-škotske umjetnosti, jednostavnim, sigurnim linijama uspjela je uvjerljivo transformirati suptilni jezik kamenih površina u medij savremenog crteža. Sami Kutzlijevi crteži zavređuju pažnju bosanskohercegovačkog čitateljstva, a ujedno knjizi podaruju dodatnu dimenziju svjedočanstva jedne interkulturalne umjetničke geneze.
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
