Jasmin Hasić je među rijetkim dirigentima u BiH: Umjetnik koji muzici daje posebnu ljepotu

I upravo rad s eminentnim profesorom u Tuzli je rezultirao tim da naš sagovornik položi izuzetno zahtjevan prijemni ispit te da bude jedini primljeni kandidat u klasi vrsnog dirigenta, profesora emeritusa Rešada Arnautovića koji je nastavio rad s Hasićem na mjestu na kojem je Dušek stao.

"Tada je profesor Arnautović počeo moju ozbiljnu nadogradnju kao budućeg dirigenta, dajući mi stalno vjetar u leđa novim tehnikama, radom na novim djelima i stalnom, pa mogu reći roditeljskom brigom da jednog dana postanem ono što sam danas. Na tome sam mu neizmjerno zahvalan. U njegovoj klasi sam završio diplomske i magistarske studije u roku, a od Univerziteta u Sarajevu sam nagrađen značkom, što mi je ujedno i najveće i najdraže priznanje. Stoga bih rekao da je dirigiranje većim dijelom plod nasljedstva i tradicije, tehnike koja se prenosi s učitelja na učenika i u koju treba dodati tračak magije koja će nas približiti pravoj prirodi napisanog djela, odnosno kompozicije", ističe Hasić.

Dirigiranje predstavlja aktivnost, odnosno rad u kojem je dirigent, pored kompozitora koji je idejni tvorac muzičkog djela, zaslužan da ansambli s većim brojem izvođača prenesu publici sve ono što je kompozitor zapisao u parituri, ali i da svojim idejama, nekada vrlo često u dogovoru s kompozitorima, unese svoje ekspresije te tokom proba i nastupa to traži od svog ansambla.

Govoreći od dirigiranju, Hasić navodi da je to izuzetno kompleksan poziv, naglasivši da dirigent mora biti svestran muzički umjetnik koji vrlo dobro poznaje muzičku teoriju, odlično poznaje instrumente, naročito sviranje klavira, kao i muzičku historiju, historiju umjetnosti pa i historijski konktekst regije u kojoj je djelo nastajalo.

"Sama činjenica da u Bosni i Hercegovini postoje samo dvije visokoškolske ustanove koje obrazuju dirigente i to Muzička akademija u Sarajevu te Muzička akademiji u Banjoj Luci, gdje se na studij dirigiranja svake godine upisuje jedan ili dva studenta, govori o činjenici da ove ustanove prije svega vode računa o potrebama 'tržišta', ali i mogućnosti da iškoluju jednog dirigenta koji, kao što rekoh, mora da vlada mnogim oblastima u muzičkoj umjetnosti. Slična situacija je i u zemljama okruženja", nastavlja sagovornik portala Klix.ba.

Dirigent je također i osoba od koje polazi odabir djela za izvedbu, a odlučuje i o sastavu ansambla, organizira probe po dionicama koje samostalno sastavlja… U današnje vrijeme osigurava i sredstava za održavanje koncerata, a sve sklopljeno u jednu cjelinu donosi saradnju s mnogim karakterima i temperamentima koji učestvuju u izvedbi jednog grandioznog djela.

"Dirigent je u svemu tome osoba koja će nakon svih proba sastaviti te zvučno različite dionice u jedan kompaktan zvuk i cijelim tokom upravljati svojim dirigentskim štapićem i pogledom, kako bi slušatelji osjetili ono što je kompozitor zapisao, a dirigent reproducirao sa svojim ansamblom. Mnogo je, dakle, pređenog puta, od odluke koje djelo izvesti (ova odluka je ujedno i najteža) do onog svečanog momenta kada se dirigent zahvali ansamblu, a zatim nakloni publici", pojašnjava nam Hasić.

U BiH se ne pridaje veliki značaj dirigentima

Nažalost, u Bosni i Hercegovini još uvijek se ne pridaje veliki značaj dirigentima i dirigentskoj praksi, iako oni, prema Hasićevim riječima, mogu doprinijeti ukupnom razvoju društvene zajednice u kojoj žive, tako što će formirati i raditi s orkestarskim i horskim ansamblima u kojima će uveliko učestvovati mladi i školovani ljudi.

"Moram se osvrnuti na Platonovu izreku: 'Neznanje je korijen i stablo zla' i zaista, ko ne poznaje važnost kulture jedne zemlje, bez obzira na socijalne, ekonomske i druge prilike, ne može vidjeti koliko jedna zemlja, evo u ovom slučaju BiH, zaostaje za onima koji su dali prednost ovom vidu umjetnosti. Ako malo sagledamo ovo Platonovo tumačenje i uporedimo sa zemljama koje ulažu u muzičku umjetnost, od predškolskog odgoja do treće životne dobi i muzikoterapije, možemo reći da ono zaista ima pravo uporište", nadovezuje se Hasić.

Ovaj tuzlanski umjetnik smatra da kultura mora biti na najvišem pijedestalu u jednoj zemlji, kako bi u neku ruku definisala naciju, identitet svakog čovjeka, u ovom slučaju Bosanca i Hercegovca.

Kao direktor Muzičke škole u Brčkom, Hasić kaže da se mora raditi na reviziji nastavnih planova i programa u osnovnim školama u našoj zemlji, kako bi se predmetu Muzička kultura dao veći značaj. Smatra da se nastavnicima mora dati veći značaj, uz to da im se dopusti više kreativnosti te poveća broj časova muzičke kulture.

"Kao nekada, nastavnicima treba dati priliku da u okviru redovnih sati koje obavljaju u školi rade s djecom horsku i vokalno-instrumentalnu muziku, ne u okviru sekcije, već redovnog fonda sati. Od svega ovoga je i najbitnije da se nastavnici muzičke kulture 'spuste' u niže razrede osnovnih škola, pa već i od prvog razreda, kada je ključno da se stručne osobe uključe u prepoznavanje i pravilno razvijanje određenih muzičkih sposbnosti djece", smatra Hasić, naglasivši da je ključ za promjene u rukama ministarstava za obrazovanje i pedagoških zavoda koji bi trebalo da slušaju glas struke.

Afirmacija horske muzike

Osim u orkestrima, glavnu kariku dirigenti predstavljaju i u horskoj, višeglasnoj muzici na čijoj afirmaciji Hasić radi već nekoliko godina.

"Horska muzika je izuzetno težak posao za svakog dirigenta, imajući u vidu da je ljudski glas (fonatorni organ) ujedno i najsavršeniji muzički instrument. Jedini instrument koji tokom svog muzičkog procesa proizvodi melodiju, boju i izgovara-pjeva tekst. Smatram, a i mnoge kolege bi se složile sa mnom, da je rukovođenje horskim ansamblom jedan od najtežih vidova diregentskog rada, često kažemo da za jedno vokalno-instrumentalno djelo rad s horom traje i po godinu na probama, dok to isto djelo s orkestrom pripremimo u mjesec. Sama kompleksnost najsavršenijeg instrumenta nas navodi na iznesenu činjenicu", nastavlja Hasić.

Naš ambiciozni sagovornik osnivač je i Gradskog gumjetničkog društva "Lege Artis" koje već zauzima posebno mjesto na tuzlanskoj, bh., ali i regionalnoj umjetničkoj sceni.

U ovu priču se upustio 2012. godine, skupa s nekolicinom horskih pjevača koji su ranije pjevali u Univerzitetskom horu u Tuzli, a glavni segment društva jeste upravo mješoviti hor koji nosi isti naziv.

"Naša prvobitna namjera se vrlo brzo pokazala ispravnom, jer samo za godinu djelovanja smo uspjeli napraviti reprezentativan ansambl sa više od 50 članova raznih dobi, koji su redovno i marljivo radili na ozbiljnim repertoarima. Veoma brzo su počela putovanja, nastupi, a ubrzo i koncerti koji su u našem gradu, ali i šire, postali prepoznatljivi po punim dvoranama gdje god smo ih držali", ponosno navodi Hasić.

Tuzlanski horski pjevači do danas su osvojili više od 15 nagrada na međunarodnim festivalima širom regije, rame uz rame s ansamblima muzičkih škola i akademija.

Također, pod okriljem društva nastao je i Međunarodni horski šampionat "Lege Artis" koji iz godine u godinu podiže svoju umjetničku ljestvicu, namećući neke nove standarde u oblasti u kojoj djeluje. Za veoma kratko vrijeme prerastao je u renomirani umjetnički događaj na kojem se pojavljuju umjetnici iz svih dijelova Evrope, ali i Južne Amerike.

"Tokom 2014. godine se rodila ideja da grad kao što je Tuzla dobije značajan festival koji će promovisati horske muzičke vrijednosti, tačnije nastaviti tamo gdje je profesor Mirko Dušek stao. Zajedno sa svojim članstvom oformio sam festival horske muzike isključivo takmičarskog karaktera, a kroz godine djelovanja se pokazalo da početkom svakog juna u naš grad dolazi više od hiljadu horskih pjevača, dirigenata, profesora i članova žirija s poznatih evropskih i svjetskih muzičkih akademija, ali i mnogo gostiju koji su iz svih dijelova Bosne i Hercegovine pohodili naš grad da gledaju najbolje horske ansamble", kaže nam Hasić.

Pandemija koronavirusa ove godine nametnula je drugačije djelovanje u svim segmentima života pa tako i u onom umjetničkom te je tuzlanski horski šampionat održan u online izdanju. Ovakav način organizacije donio je i priliku za ujedinjenje regije u jednoj priči.

"Ovakav vid organizacije pokazao se veom dobrim i naišao je na mnogobrojne pozitivne kritike u našoj zemlji, ali i zemljama iz kojih je učestvovalo 13 horskih ansambala. Na ovakvu organizaciju smo se odlučili prije svega zbog održivosti manifestacije, zatim promocije višeglasne horske muzike, ali i zbog jednog vida terapije za sve one koji se osjećaju loše u ovim vremenima pandemije i mnogih ograničenja, pa ću opet iskoristiti jednu Platonovu izreku: Muzika daje dušu univerzumu, krila umu, let do mašte, i život svemu'" ističe Hasić.

Na kraju našeg razgovora Hasić poručuje da nas muzika čini živima, da liječi sve naše rane, kao i da bi život bez nje bio prazan.

"I zaista, muzika je izuzetno značajan dio života, bilo da je samo slušamo ili stvaramo. Za mnoge ljude širom svijeta je muzika u ovim teškim vremenima, punim zdravstvenih, ekonomskih i socijalnih izazova, ostala, a za neke i postala vid rekreacije, duhovnog mira pa i terapeutski vid smanjenja tjeskobe i stresa. Horska umjetnička muzika je svakako jedna od onih koje pomažu", riječi su kojima Hasić zaključuje razgovor za Klix.ba.