Kako su pokretači Dubioza kolektiva beatboxom tjerali ratno sivilo
Dubioza kolektiv su oformili Almir Hasanbegović i Adis Zvekić, koji su u bendu Gluho doba počeli razvijati svoje muzičke sposobnosti, a danas "kidaju" po festivalima širom svijeta. Oni su bili dio petorke iz zeničkih solitera zajedno sa Adisom Zvekić, Alanom Hajdukom i Elvedinom Đidićem.
Petorka iz zeničkih solitera
Prema Almirovim riječima, Gluho doba je nastalo okupljanjem ljudi koji su u to vrijeme imali potrebu da kroz muziku iskomuniciraju neku pozitivniju priču od one koja je činila tadašnju ratnu realnost.
"S obzirom da smo rijetko imali struje, tada je jedini način da se muzicira bio kroz beatbox i rap, što je bila osnova svega što se poslije dešavalo. U sretnim trenucima u kojima smo dobijali struju, pokušali smo sve što je zamišljeno odsvirati na instrumentima, pa je tako na bubnjevima bio Emir Alić, na bas gitari Edin Bajramović, na gitari Eldar Bešić i Alen Delić, i u početku DJ Orhan Malkoč", prisjetio je Hasanbegović na početku razgovora za Klix.ba.
Kroz bend Gluho doba u periodu od 1992. do 1998. godine prodefilovalo je mnogo muzičara: Edin Šehović (klavijature), Nedžad Begagić (gitara), Alen Mecan (gitara), Alen (bubanj), Cober (gitara) i drugi, a 1995. godine, nakon što je Elvedin napustio bend, Gluho doba mijenja muzički izražaj i naziv benda u Gluho Doba Against Def Age – G.D.A.D.A.
Album koji nikad nije ugledao svjetlo dana
Almir dodaje da je u početku sve bila samo improvizacija, freestyle, a s vremenom su počeli pisati i tekstove na bosanskom i engleskom jeziku.
"Autor većine tekstova na bosanskom bio je Elvedin - Mure, dok smo Adis, Adisa, Alan i ja pisali tekstove na engleskom. Bili smo dosta mladi i tekstovi su bili popriličan bućkuriš, teme su varirale od ljubavnih do socijalno-politički angažiranih i ratnih priča po uzoru na tada, a i sada nama bitne bendove poput Public Enemy, R.A.T.M., Beastie Boys i drugih", dodaje Hasanbegović.
Prve pjesme su snimali u studiju Emila Jekaoca u Narodnom pozorištu Zenica, a to su bile i danas dan popularna "Emina", "Sklonište" i "Buđenje". U februaru 1995. godine u studiju M.A.T. u Tuzli, Gluho doba je snimilo četiri demo snimka za pjesme: “Do you really love me”, “Destruction”, “Hell to the people” i “Rollin”, te se već tada jasno mogla čuti promjena koncepta u muzičkom i tekstualnom smislu.
Gluho doba je već 1996. godine posjetilo Francusku, gdje su u Bourgesu snimili još četiri demo snimka za: "Make a choice”, “Reggin”, “Highwayman” i “Face in the sky”, a prvi i jedini album Gluhog doba, koji je sniman u Pavarotti centru u Mostaru 1998. godine, nikada nije ugledao svjetlo dana.
Muzika u ratu kao jedini način zdrave komunikacije
Kako je Gluho doba svoje početke zabilježio u toku rata,1993. godine, članovi benda su smatrali da je muzika bila jedini način zdrave komunikacije.
"To je bila neka vrsta izduvnog ventila za sve negativnosti kojih je bilo u izobilju. Motivacija je bila u svima nama. Od kada znam za sebe, Adisa, Adis i ja smo “repali” i pjevali ispred naše zgrade na Mokušnicama. Dobro se sjećam, 'plavi šljemovi' su baš tu snimali kamerom Adisa i mene kako repamo neku stvar od 'A Tribe Called Quest' i nisu mogli da vjeruju da to čuju od petnaestogodišnjaka", priča Almir.
Na YouTubeu postoji snimak gdje Gluho doba 1994. godine nastupa pred velikim brojem Zeničana u nekadašnjim ruševinama, na mjestu današnje zeničke Arene. Beatbox je tada bio fenomen, a grad se sa tim fenomenom probudio.
Nakon nastupa u ruševinama, gdje su mikrofonom i stihovima tjerali sivilo ratne svakodnevnice, Gluho doba je zabilježilo nastupe i van granica BiH.
"To je itekako podiglo samopouzdanje svih nas i dalo znak da to što radimo ima neki značaj i da može doprijeti do pojedinca. Bend je u početku svirao gdje je mogao, u Zenici, Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Travniku i još nekim gradovima. U aprilu 1996. godine bili smo u Francuskoj, gdje smo imali četiri koncerta u sklopu festivala'Le printemps de Bourges', a u avgustu iste godine smo svirali u Bernu na festivalu 'Remember Hiroshima'. U septembru smo bili na Ziva festivalu u Bourgesu, te još nekoliko klubova u Francuskoj", dodaje Almir u razgovoru za naš portal.
I danas rado slušana pjesma "Emina" autorsko je djelo Elvedina Đidića, a pjesma je posvećena Emini iz tzv. zgrade "kineski zid" u Zenici.
"Elvedin je te stihove napisao dok je bio još dečko, nekoj Emini iz 'kineskog zida', međutim pjesma je, nakon što je snimljena, dobila neke druge konotacije. Adisin glas je budio jake emocije kod slušalaca, a 'Emina' je, čini mi se, na mnoge u to vrijeme ostavila dubok trag. Mnogi su mislili da je Adisino ime Emina, što joj baš i nije prijalo", govori Almir, te dodaje da će Gluho doba uvijek biti nešto posebno:
"Gluho doba je nešto što će uvijek činiti dio mog života i iako je 'gluho' sjećat ću ga se sa radošću. Za mene je to bila jako dobra škola i čvrst temelj za ono što jesam danas i sigurno ima veliki utjecaj na način mog stvaralaštva u Dubiozi".
Dubioza kolektiv, najuspješniji bh. bend
Dubiozu kolektiv su 2003. godine osnovali Adis Zvekić i Almir Hasanbegović iz grupe Gluho doba against Def Age, te Brano Jakubović i Vedran Mujagodić iz sarajevskih Ornamenata. Bendu su se kasnije priključili Armin Bušatlić, Senad Šuta, Dragan Jakubović te Mario Ševarac.
Kako su prebukirani nastupima, snimanjima u studiju i drugim obavezama, Almir i Adis su rijetko kad u rodnom gradu, ali kad jesu, to iskoriste na pravi način.
"Sa dijelom ekipe iz Gluhog doba smo u kontaktu, a sa nekima nismo. Mnogi su otišli van Bosne i Hercegovine, a privatno imamo jako malo vremena za druženje. Kad god smo u Zenici, vrijeme provedemo sa onima koje najviše volimo i koji su nam najbliži", izjavio je Almir.
Videospot pjesme "Kažu", koja opisuje životnu situaciju na Balkanu, za samo pet mjeseci prikupila je više od tri miliona pregleda na YouTubeu, a njihove koncerte posjećuju hiljade obožavatelja.
Dubioza je od 2005. do 2011. godine nastupala na više od 30 velikih festivala širom Evrope, a mini nastupima i učešćima na brojnim festivalima više se ne zna ni broj.
