Kiki Lesendrić: Muzika je posljedica situacije u društvu, sve je dostupno ali i bezvrednije

"Džoni Štulić nam je uvijek govorio: 'Super je to momci, ali dajte da čujem šta vi znate. Radite svoje pjesme'. I tako smo sve i smislili. Prvu pjesmu napisao sam za dva dana, prvi album nastao je onako u cugu i sve je to išlo dosta lagano i dječački naivno ali čini mi se da je dobro ispalo", rekao je.

Devedesetih godina Piloti su zamrznuli svoj rad.

"Nekako su muzičari bili posljednji koji su očekivali takav ishod devedesetih, iako su u svojim pjesmama slutili šta će se dogoditi s obzirom na to da smo uvijek bili predvođeni nekim ludacima", rekao je Kiki.

Nakon toga odlazi u Južnoafričku republiku, a zatim u Grčku gdje je radio kao kompozitor i producent za grčki ogranak diskografskih kuća Polygram i Universal. 1996. godine, na nagovor prijatelja, nastaje album "Dan koji prolazi zauvek" nakon kojeg je ponovo uslijedila duža pauza, karakteristična za Kikija i grupu Piloti.

"U Australiji sam 2002. imao nekoliko koncerata. Nakon toga smo sjedili u studiju, zezali se i izašla je pjesma 'Te noći smo se potukli zbog nje'. Na nagovor Bajage, Đuleta iz Van Gogha, Brege i Balaševića odlučio sam opet snimati iako mi se činilo da sam dugo izvan svega toga i da se sluša neka druga muzika. Međutim, uživao sam snimajući album 'Mesec na vratima', publika je to odlično prihvatila, kockice su se posložile. Na neki način se povampirio neki rock'n'roll život i od tada konstantno snimam", rekao je Kiki koji je u međuvremenu napravio i vlastiti studio.

U planu je album "Rekla je da u mojoj glavi čuje gitare i bubnjeve" koji izlazi sredinom mjeseca, a na kojem će se naći 20 pjesama po Kikijevom izboru.

"Eksperimentisali smo. Tu su neke nove verzije pjesama koje sviramo onako kako sam to oduvijek htio. Nije to kompilacija, to su pjesme koje zvuče drugačije nego originalno ali imaju energiju koja nam je bila primarni cilj", otkrio je.

Penzionisanje u muzici ne važi

O penziji ili prestanku bavljenja muzikom ne razmišlja, jer je upravo muzika to što ga ispunjava i pokreće.

"Maloprije sam sreo Hamdiju s kojim sam 1983. godine služio vojsku. On je jedna od najdivnijih osoba koje sam upoznao, naš susret je izgledao kao da se nikada nismo ni rastali. Iz takvih stvari crpim energiju i dobijam želju da nešto novo uradim", rekao je.

Za 37 godina, koliko su prisutni na muzičkoj sceni, Kiki kaže da im je najveći izazov dosljednost, a da je jedna od najvažnijih stvari upornost.

"Cijeli život sam htio tri solo gitare. Želim da stvari koje volim u muzici budu primarne. Glavna stvar je da ne moraš svakome da se dopadneš. Volim eksperimentiranje, a u muzici, kao i u životu, funkcionišem slučajno i na osjećaj", rekao je.

Ipak priznaje da je danas mnogo teže baviti se muzikom nego u vrijeme kada je on počinjao.

"Kada sam ja počinjao dovoljno je bilo da se jednom pojavite na televiziji jer to vidi cijela Jugoslavija. Danas možeš da se vrtiš na YouTubeu koliko god, ako nemaš sreće nema te nigdje. Također, ranije su postojali ljudi koji su cijenili posebnost i drugačije stavove. Nisam siguran da bi EKV sada mogao napraviti veliku karijeru i to me brine, jer sigurno ima talentovanih klinaca koji izgube energiju jer nemaju feedback", rekao je.

"Ipak, ima tih karijera i međugeneracija. Naprimjer, volim Dubiozu kolektiv jer su autentični i nastali su iz socijalnog bunta. Očigledno je da ljudi ne mogu da se pomire sa nastalom situacijom, ali se bore oštrim riječima, stavom i energijom. Ima tih bendova koliko hoćeš, ali nažalost kratku traju i raspadnu se jer izgube energiju", rekao je.

Ističe kako je ovo vrijeme dosta teško za razumjeti i kako smo nespremni upali u liberalni kapitalizam u kojem je glavna stvar postala zarada po svaku cijenu i u kojem zloupotrebljavamo i na loš način koristimo sve prednosti savremenog svijeta.

"Muzika je posljedica toga. Lako se snima, ne postoji tržište, objavljuješ pa šta ti Bog da i onda svi ti talentovani klinci nakon nekoliko loših kritika gube osjećaj vrijednosti. U ovim vremenima te niko ne hvali, nema dobronamjernih kritika. U vremenu kada smo počinjali toga nije bilo", rekao je.

Smatra da smo kulturološki pali na nivo koji ranije nije postojao.

"Čini mi se da muzika nije bitna kao što je bila tada. To je bio način kako razmišljaš, kako se oblačiš i s kim se družiš, a danas nama na koncerte dolaze klinci koji slušaju turbofolk. Isti ljudi slušaju sve, to je neko tržište koje gleda muziku na drugi način, ne po žanrovima. Čini mi se da je sve ubrzano, možda lakše dostupno ali samim tim i bezvrijednije", rekao je.

Dotičući se društveno-političke situacije koja se uvukla duboko u pore svih segmenata života Kiki ističe kako smo nedemokratično društvo u kojem političari nisu svjesni svoje pozicije i samim tim je ne znaju iskoristiti.

"Ni u jednoj zemlji bivše Jugoslavije demokratija nema primarno značenje, miščjenje jednog čovjeka nije dragocjeno, većina gazi ljude. Kao društvo se sporo razvijamo. Ali ipak mislim da svakodnevni život pobjeđuje. Politika treba biti u službi čovjeka, međutim desili su se neki čudni međunarodni interesi koje su ljudi platili. Ipak, više je pametnih ljudi", zaključio je Kiki.