Veliki čovjek
119

Milan Mladenović umro je prije 30 godina, pamtimo ga po izjavi: "Ne sviram u gradu gdje je srušena džamija"

I. S.
Foto: Zadužbina Milana Mladenovića
Foto: Zadužbina Milana Mladenovića
Prije 30 godina napustio nas je Milan Mladenović, frontmen benda Ekatarina Velika, koji je ostavio neizbrisiv trag na balkanskoj muzičkoj sceni. Pamtimo ga kao velikog borca za pravdu.

Rođen je 1958. u Zagrebu, gdje je njegov otac, oficir Jugoslovenske narodne armije, bio stacioniran. Milan se s porodicom preselio u Sarajevo kada je imao šest godina. Glavni grad Bosne i Hercegovine značajno je utjecao na njega, a posvetio mu je i pjesmu. U februaru prošle godine posthumno je proglašen počasnim građaninom Sarajeva.

"Sarajevo je vjerovatno mračno utjecalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali - ovolicki i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me, naravno, mlatili i tako sam ja dolazio kući krvav, plačući i to je trajalo tih šest - sedam godina koliko sam živio tamo... Bio sam klinac s naočalama i nosio tango-gitaru ispod miške. Odlazio sam na satove kod čuvenog Gari Garinče. Od njega sam naučio neke akorde. Poslije sam se preselio u Beograd", izjavio je jednom prilikom.

Bend Limunovo drvo 1977. zajedno s Gagijem Mijahlovićem, Dušanom Kojićem i Ivanom Vdovićem. Ubrzo su promijenili ime u Šarlo akrobata. Iako su prestali s radom nakon samo četiri godine, spadaju među najutjecajnije new wave bendove u Jugoslaviji.

Milan i Gagi su se krajem 1981. ponovo udružili i osnovali Katarinu II. Pridružuju im se Margita Stefanović, Bojan Pečar i Ivan Vdović. Nakon debitnog albuma "Katarina II", Bojan i Ivan napuštaju bend.

S obzirom na to da je Bojan polagao prava na ime benda, ostali muzičari su bili primorani promijeniti ime grupe pa su se odlučili za Ekatarinu Veliku. U ovoj grupi su u određenim vremenskim periodima svirali i Dušan Dejanović, Bojan Pečar, Srđan Todorović, Ivana Fece Firči, Marko Milivojević, Ivan Ranković, Dragiša Uskoković i Dragomir Mihajlović.

Osim po iznimnom muzičkom talentu, Milan Mladenović ostaje u našem pamćenju kao jedan od rijetkih muzičara koji je digao 1990-ih digao glas protiv nacionalizma. EKV je 1991. godine svirao u Zetri na prvom koncertu Yutel za mir. U publici je bilo više od 20.000 ljudi. U jednom intervjuu je izjavio:

"Moja najveća želja bi bila da se probudim i da ustanovim da je 1990. godina i da kažem: 'Uh, al' sam nešto ružno sanjao', a druga želja bi bila budem zdrav i čitav jedan poduži vremenski period, jedno 40 - 50 godina, a treća želja bi bila da zaradim toliko novca da mogu da njima mogu praviti neke interesantne stvari, kao što je muzika."

Milan je 1992. sa Srđanom Gojkovićem Giletom i Zoranom Kostićem Canetom formirao bend Rimtutituki, koji je predstavljao antiratni projekt. Oni su osmog marta navedene godine, bez dozvole za javni nastup, kružili beogradskim ulicama u otvorenom kamionu i izvodili pjesmu "Slušaj 'vamo".

On je također s Mitrom Subotićem Subom pokrenuo muzički projekt Angel's Breath. Nakon masakra na markalama, napisao je pjesmu "Crv". Zajedno s bh. bosanskim rediteljem Alešom Kurtom je prikupio dokumentarni materijal i otpjevao pjesmu u studiju prilikom boravka u Parizu.

Nakon što je 1993. srušena Ferhadija džamija u Banjoj Luci, Mladenović je otkazao koncert te naveo: "Neću da sviram u gradu u kojem je srušena džamija".

Ovim potezom je još jednom dokazao da je na strani istine i dokazao svoju borbu protiv nacionalističkog ludila. Mladenović je preminuo 1994. od raka pankreasa.