Intervju / Muzičarka Macha Ravel: U Sarajevu nema ništa što mlade ljude tjera da ostvare nešto svoje

U pjesmi "Ako smo isti" opjevala je ljubavnu situaciju s kojima se mnoge djevojke mogu poistovjetiti. Zanimalo nas je smatra li da balkanskoj muzici generalno nedostaje "girly" pjesama u kojem je predstavljeno njihovo viđenje ljubavi pa i svijeta generalno.

"Ne znam što tačno znači 'girly pjesma' niti da li nedostaju balkanskoj muzici, ali to ionako nije bila suština ovog projekta. Većinu svojih pjesama pišem s nostalgičnim melodijama, ali ovaj put željela sam nešto ležernije i zabavnije u kontekstu cjelokupnog koncepta. Prvenstveno mi je bilo važno snimiti spot u kojem ću predstaviti svoj prateći bend Foster. Budući da su članice benda toliko raznolike, autentične i jedinstvene, željela sam postići taj kontrast između zvuka i estetike. Ova pjesma djeluje kao zvučni palate cleanser u odnosu na moje ostale pjesme, a nastala je upravo ovakva - zabavna i snažna. A to da li je 'girly', nekom možda je, nekom možda nije", kazala je za Klix.ba.

Spot za navedenu pjesmu poprilično se razlikuje od mnogih koje danas imamo priliku vidjeti. Ovo je prvi spot koji Macha nije sama napisala.

"Radila sam s producenticom i redateljicom Marom Prpić iz 1.618 Films (Rijeka, HR), kojoj sam predstavila svoju ideju za spot koji prikazuje female empowerment (žensku osnaženost) kroz komični kinematografski zaplet. Najviše me inspirirala atmosfera pjesme i kontrast koji želim dodatno naglasiti pratećim videom. Maru je tekst pjesme nadahnuo da napiše scenarij za spot koji priča priču o slatkoj osveti bivšem partneru", rekla je.

Ova reperica je aktivna na TikToku, gdje je u potpunosti iskrena kada je riječ o izazovima u muzičkoj karijeri. S obzirom na to da je završila medicinu, pitali smo je da li se susrela s predrasudama poznanika kada se naposljetku ipak odlučila za bavljenje muzikom.

"Pa iskreno i ne. Svi su razumjeli i nikoga nisam iznenadila odlukom. Već odavno znam i znaju svi oko mene da je moj prvi izbor oduvijek muzika. Od početka govorim svima da je medicina plan B i da je to nešto što sam upisala, recimo, da ispoštujem porodicu i osiguram sebi posao. Mislim da se moja porodica i neki pojedini ljudi boje za mene i da li će mi uspjeti, ali isto tako užasno puno vjeruju u ovo što radim i podržavaju me u tome da radim ono što me čini sretnom. Medicina neće pobjeći, naprotiv. Želim probati ovo, dok još mogu, dok imam želje, energije i dobrih ljudi oko sebe, za koje sam beskrajno zahvalna što ih imam", ispričala je.

Kakav je položaj žena koje se odluče baviti muzikom

Također smo razgovarali o tome da li, osim toga što je krenula od nule, vjeruje da joj je postizanje uspjeha otežano samo zato što je žena.

"Ne vjerujem u to, vjerujem da nema pravila. Za Muhu se pokazalo da je zapravo to što ju je činilo posebnom i interesantnom i oko nje je postajala ta pseudo-feministička podrška od muškaraca koji bi tako često govorili: 'Dobro repaš za žensko', što je meni zapravo bilo besmisleno niti sam to doživljaja kao kompliment. Danas me prozivaju jer prihvaćam sebe, svoje potrebe, pratim svoj umjetnički put, prihvaćam svoju ženstvenost i, naravno, to niko ne voli gledati - kako neki umjetnik koji je tako savršeno prisjeo u tako usku kutiju, da je lagano prerasta. To da ljudi vole komentirati žene, kako se ponašaju, kako se oblače nije ništa novo niti će se promijeniti. Tako da, kao što se kaže - there is no bad buzz, neka pričaju", objasnila je.

Kao što je spomenuto, njen prateći bend nosi naziv Foster, a čine ga samo žene. Prvi put su zajedno nastupile krajem prošle godine u Podgorici. Na pitanje vjeruje li da će se na Balkanu dogoditi ženska revolucija u muzici, odgovorila je:

"Ako ćemo gledati na to u ovakvom kontekstu, svaka žena koja se bavi muzikom pravi revoluciju, tako da se ženska revolucija u muzici već dešava. Svakako umjetnosti treba što više, koliko ženskih, toliko i muških umjetnika".

Karijeru je započela, nakon čega se okrenula drugim žanrovima. Smatra li da svaki umjetnik treba izaći iz zone komfora i upustiti se u tako nešto?

"Ne treba svaki, zavisi od ciljeva. Svakako se u strateškom smislu ne preporučuje to raditi ako cilj nije dugoročno građenje i sporiji uspon nego radije brže dostignut uspjeh. Pokušala sam plivati u vodama instantnog uspjeha i nije mi išlo, nisam se snalazila. Komfor za mene nije brzina. Komfor je za mene sloboda a to zatražuje svakodnevni izlazak iz lične zone komfora, koji je za mene samosabotiranje. Moj um traži slobodu, moja glava traži izvjesnost pa se moja glava plaši, a moj um se raduje", kazala je.

Zanimljivo je i to što Macha sama piše svoje pjesme. No, ovaj zadatak bi povjerila i nekome od saradnika. Već vjeruje svim ljudima s kojima sarađuje.

"Jako se radujem nadolazećim projektima koji uključuju baš više saradnji. Također bih voljela pisati i komponovati za druge izvođače. To mi je jedna od većih želja", ispričala je. Na proljeće 2026. godine planira objaviti svoj drugi album.

O stanju na sarajevskoj sceni i LGBT aktivizmu

Ona je rođena u Zagrebu, a odrasla u Francuskoj. Nakon toga je živjela u Sarajevu. Nedavno je donijela odluku o preseljenju u glavni grad Hrvatske. Pitali smo je da li je ovo učinila zbog loše situacije u kojoj se nalazi sarajevska muzička scena, koja naročito nije naklonjena mladima.

"Da. Smatram da nema ništa u Sarajevu što gura mlade ljude da ostvare nešto svoje. Nemamo dovoljno prostora, organizacija, budžeta, čak ni dovoljno entuzijazma. Nema dovoljno akcenta na promovisanju kulture, saradnji niti zajedničke ljubavi prema umjetnosti. Baš je šteta, ali ja ću svakako zauvijek pamtiti gdje sam počela i odakle su prvi ljudi koji su mi iskazali podršku i ljubav. Trudit ću se uvijek da se vraćam u Sarajevo i ne zaobilazim grad gdje je moja umjetnička duša počela rasti. Ovim putem pozivam sve mlađe kreativne ljude u Sarajevu da što više stvaraju i ostvaruju želje. Sarajevo postaje onoliko koliko mu damo moći i koliko se iz njega duša rodi", smatra.

Kada je riječ o aktivizmu, spada među poznate ličnosti koje javno pružaju podršku LGBT zajednici. Prošle godine nastupala na festivalu Kvirhana. Napomenula je kako naše društvo treba napredovati mnogo dalje od same deklarativne podrške LGBT osobama.

"LGBT osobe ne traže glasno odobravanje, već institucionalno prihvaćanje, kao i kraj nasilja i mržnje usmjerenih prema njima. Komentari poput 'U njihova četiri zida' maše poentu i pokazuju koliko su LGBT zahtjevi neshvaćeni, zanemareni pa i još uvijek neispunjeni. Prava promjena dolazi kroz prihvaćanje raznolikosti bez straha i odbojnosti - bilo da se radi o seksualnosti, izgledu, porijeklu ili čak žanrovima - i kroz poštovanje temeljnih ljudskih prava svih", navela je na kraju razgovora za Klix.ba.