Nedžad Salković za Klix.ba: Sevdalinka je neprolazna dama, mladi joj se moraju više posvetiti
Tuzlak Nedžad Salković dobio je više od 30 festivalskih nagrada, odnosno srebrenih, zlatnih, platinastih i dijamantskih trofeja. Među njima je i estradna nagrada Savezne Republike Jugoslavije 1986. godine te Bh. muzički Oskar 2007. za životno djelo.
Zbog njegove elegancije, šarmantnog izgleda, profinjenog ponašanja na pozornici i pred televizijskim kamerama prozvali su ga princem sevdaha, što mu, kako je istakao u razgovoru za Klix.ba, imponuje.
Muzički počeci ovog estradnog umjetnika i lidera sevdalinke u zemlji i regionu vežu se za Radio Tuzla, gdje je prvi put nastupio 1. aprila 1958. godine.
"Radio Tuzla u to vrijeme je imao nekoliko muzičkih sastava, kao i izuzetnu ekipu vrhunskih pjevača, ne samo sevdalinki, nego i makedonskih i dalmatinskih pjesama. Između ostalih, tu je svoju karijeru započeo i jedan od najboljih tumača sevdalinke, rahmetli Zekerijah Đezić, zatim pokojni Toma Zdravković koji je iz Srbije došao u Tuzlu, ali i mnogi drugi", počinje priču za Klix.ba Nedžad Salković.
Podsjeća da u to vrijeme pjesme nisu snimane, već se pjevalo uživo u pratnji orkestra.
"Tadašnji upravnik Radio Tuzle Pašaga Durić pitao me da li pjevam pjesmu 'Omer-beže na kuli sjeđaše', na što sam potvrdno odgovorio. Moj prvi saradnik Rešad Ćilimković i ja ušli smo u studio, a voditelj muzičkih želja bard tuzlanskog glumišta Abdurahman Damadžić Maks najavio me divnim riječima, upalilo se crveno svjetlo i ja sam otpjevao pjesmu, čime je moj glas prvi put otišao u eter", prisjeća se on.
Kaže i da su njegovi počeci sa nepunih 18 godina bili izuzetno teški.
"Teško je bilo, prije svega jer Tuzla nije predstavljala neki od centara na prostoru bivše Jugoslavije. Iz škole sam vrlo često znao odlaziti u tadašnji Dom kulture gdje sam uglavnom pjevao sevdalinke i gradske pjesme. Oko pola noći sam dolazio kući, potom odlazio na spavanje te ujutro u sedam sati ponovo bio u školi. Sve je djelovalo veoma naporno, ali sam se na kraju izborio za svoje", nastavlja ovaj 76-godišnji interpretator sevdalinke.
Prvi arhivski snimci
Prve snimke Salković je za arhiv Radio Beograda snimio 1962. godine.
"U to vrijeme glavni urednik ove stanice bio je čuveni Đorđe Karaklajić. Njemu se moj glas dopao, a nakon što smo snimili probne snimke, komisije me pozvala te sam sa čuvenim i nevjerovatno strogim muzičarem Vlastimirom Pavlovićem Carevcem snimio prve profesionalne. Od tada se vodim u svim arhivima Radio Beograda kao vokalni solista", ističe Salković.
Nakon povratka iz Beograda, Salković je počeo snimati i za arhiv Radio Sarajeva. I za taj period, priča on, vežu ga posebna sjećanja.
"S obzirom na to da sam u Beogradu morao proći sve procedure vezane za komisiju, u Sarajevu su me odmah prihvatili. Nikakvih procedura nije bilo, odmah smo počeli snimanje te se od tada nalazim i u njihovom arhivu kao vokalni solista", dodaje Salković.
Prva singlica 1963. godine
Prvu ploču Salković je objavio godinu dana kasnije pod nazivom "Zablistalo sunce". Bila je to singlica sa četiri numere na koju je naš sagovornik i danas ponosan.
Ali, pored numere "Zablistalo sunce" u dugogodišnjoj karijeri ovog interpretatora sevdalinke poseban pečat ostavila je pjesma "Ne klepeći nanulama" koja u suštini predstavlja i Salkovićevu ličnu kartu.
Numera je postigla neponovljivu popularnost, a njene stihove poznaju sve nacije i generacije širom država bivše Jugoslavije.
"Pjesmu poznaju i sve društvene strukture – od zemljoradnika do profesora, od djece do staraca. Ona je bila proglašena za pjesmu godine, a potom i decenije i interesantno je da su je prije mene, prema evidenciji njenog kompozitora Huseina Kurtagića, 15-ak puta snimili, a nakon mene snimilo ih je njih još 30", kaže Salković.
Raduje ga što njegova izvedba ove pjesme i danas budi emocije kod publike.
"Ovu pjesmu i danas slušatelju donosim na isti način kao kad sam je snimio, što je malo neuobičajeno. Kada me pitaju kako to uspijevam, moje objašnjenje je jednostavno – ispred sebe na dlan stavim rahmetli majku Sahbu i pjevam joj. Ljudi mi često kažu i da ne mogu objasniti to da imaju majku živu, a dok slušaju mene kako je pjevam, počnu plakati", nadovezuje se Salković.
Kroz svoju karijeru izuzetan uspjeh postigao je i kompozicijom "Ah, ljubav, ljubav" koju je prvi put izveo 1968. godine na Ilidžanskom festivalu. Za ovu interpretaciju Salkoviću je pripala prva nagrada.
Bajramska himna
Zasigurno nijedno bajramsko druženje u Bosni i Heregovini, ali i šire ne može proći bez pjesme "Nek' mirišu avlije" koja je komponovana prije tri decenije. Tekst pjesme potpisuje Adnan Bajramović iz Visokog. Prvi put je izvedena na Lukavačkom festivalu 1996. godine, ali je, prema Salkovićevim riječima, prošla nezapaženo.
"Bajramović me kontaktirao i predložio da snimim pjesmu, ali po ličnom nahođenju. Nakon što sam pogledao tekst ostao sam opčinjen ljepotom stihova, tih divnih poruka koje se odnose na sve ljude dobre volje. Odmah sam pozvao svog dobrog ahbaba i saradnika Amira Softića koji je napravio aranžman te sam potom 2000. godine snimio pjesmu koja je danas bajramska himna", ističe Salković.
"Nek' mirišu avlije" opisuje bajramske običaje u Bosni. Govori o majci koja sina budi na bajram-namaz, lijepom odijevanju, posjećivanju prijatelja, obilasku mezarja, ali i darivanju siromašnih.
Imamo talente koji se moraju više posvetiti sevdalinci
S druge strane, ističe da nema apsolutno ništa protiv današnjeg, modernijeg načina izvođenja sevdalinke, ali je istrajan u svom načinu interpretiranja.
Sevdalinku, kaže on, izvodi na klasičan način, kao što su to radile njegove kolege, koje danas nisu među živima Zaim Imamović, Safet Isović, Himzo Polovina, Meho Puzić i Zekerijah Đezić.
"Danas imamo mladih talenata koji bi, kada bi imali strpljenja i posvetili se sevdalinci, mogli napraviti veliki uspjeh. Najbitniji uslov je da sevdalinku koju je već neko pjevao oni izvode na svoj način, a ne da pokušavaju kopirati original koji je samo jedan. Vi možete otpjevati Safetovu pjesmu, a kada završite odlazite, a on ostaje. Safet je samo jedan", kaže Salković.
Podsjeća i da postoje stotine sevdalinki koje su manje, ili čak nisu nikako eksploatisane.
"Žao mi je što se posljednjih godina eksploatiše samo 20-30 sevdalinki, a znamo da ih ima veliki broj. Mlađim interpretatorima svjetujem da budu vredniji. Neka seharu punu manje poznatih sevdalinki dobro prekopaju, izaberu neke pa ih obrade onako kako smo mi radili", ističe Salković.
Navodi i da sevdalinka za njega predstavlja poetsko-muzičku formu koja ima prekrasne stihove koje je nekada neko napisao.
Kada na te stihove 'legne' prava melodija, kaže Salković, nastaje umjetničko djelo u kojem treći faktor predstavlja tumač, odnosno pjevač sevdalinki koji će je iznijeti javnosti.
"Sevdalinka je jedina neprolazna dama. Njom se profesionalno bavim decenijama i kad o njoj govorim, radim to s ogromnom pažnjom kako ne bih rekao nešto što se toj dami ne bi dopalo", pojašnjava.
Ne priznaje nove muzičke pravce
Raduje ga uspjeh kolega, posebno ako je zasnovan na kvalitetu.
"Kriteriji u svim sferama života su izgubljeni, a tako je i u muzici. Ona ide sasvim nekim drugim tokovima, za mene nepojmljivim. Poznato je da su se prije morale proći audicije pred komisijama koje su sačinjavali vrhunski muzičari, umjetnici i pedagozi. Nakon što od njih dobijete odobrenje, počinjete raditi mnogo na sebi uz pomoć stručnjaka te ste tek onda spremni za nastup. Sada ako imate novac, uložit ćete i možete krenuti", podsjeća Salković.
Nove muzičke pravce koji su danas u ekspanziji ističe da ne priznaje.
"O kvalitetu ne bih govorio, jer ja to ne mogu prihvatiti kao muziku uopće. Naravno, postoji nekolicina njih koji odlično prolaze, ali većina današnjih 'umjetnika' životari, kao i većina građana", kaže ovaj interpretator sevdalinki.
Sevdalinka za princezu Dijanu
U izvedbama ovog vrsnog interpretatora sevdalinki priliku je imala uživati i princeza Diana koja je nekoliko dana prije tragične smrti posjetila BiH. Skromna "princeza naroda", kako su je zvali, našu zemlju je posjetila u augustu 1997. godine.
Pored brojnih lokacija Lady Di je posjetila i tadašnji tuzlanski Hotel Bristol u kojem se, osim sa stradalnicima od mina sastala i sa Salkovićem.
"Moj saradnik Amir Softić i ja pjevali smo princezi sevdalinke. Prevoditeljicu koja je bila skupa s njom zamolio sam da prevodi ono što ja pjevam. Princeza Dijana je kasnije izjavila da je bila oduševljena mojim glasom, a posebno su je oduševili stihovi pjesama koje je čula", nastavlja Salković.
S druge strane, od 27. maja prošle godine Salković je zvanično postao član Evropske akademije nauka i umjetnosti u sektoru kulture. Kako kaže, bio je iznenađen odlukom akademije sa sjedištem u Salzburgu.
"Uvijek sam nastojao na najboji mogući način, ljudski i umjetnički, širom svijeta predstaviti moju Tuzlu, našu Bosnu i Hercegovinu i bivšu nam i zajedničku Jugoslaviju. Odluka Evropske akademije nauka i umjetnosti za mene predstavlja ogromno priznanje. To je kruna na moj dosadašnji rad za koji mogu reći da je bio ljudski, profesionalno i umjetnički bez mrlje, a vjerujte mi da nije lako biti tolike decenije u vrhu estrade, a biti na zemlji. Taj posao pruža razne izazove. Dobre, ali i one loše. U obrazloženju su me iz akademije počastili i epitetom viteza sevdalinke, što mi je također posebno drago", ističe Salković.
Koncerti u Beogradu i Zagrebu
Na 1. april ove godine Salković će zakoračiti u 60. godinu djelovanja na sceni. I danas se, kaže, dobro osjeća.
"Moj veliki prijatelj Vehid Gunić u duhovitom stilu i s najljepšim namjerama jedne prilike je kazao: 'Nedžad Salković ima izuzetno uspješnu i bezobrazno dugu karijeru' (smijeh). Zdravlje i glas me, hvala Bogu, služe onako kako treba i nadam se da će tako ostati i dalje", dodaje naš sagovornik.
U okviru obilježavanja godišnjice, 21. februara ove godine u njegovim interpretacijama će uživati Beograđani, za koje će biti upriličen koncert u Domu sindikata. Potom će biti održan i cjelovečernji koncert u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski.
"Moj producent Tomislav Kašljević je predvidio još neke koncerte, a da li će to biti Tuzla i Sarajevo, u ovom trenutku ne bih mogao reći. Naravno, to moji dragi i poštovani sugrađani zaslužuju, ali o svemu tome odlučuju neki drugi faktori", dodaje Salković.
Kada je riječ o slobodnom vremenu, ističe da ga ima sasvim dovoljno, a najviše ga voli provoditi u društvu porodice.
"Supruga Fikreta, kćerke Amna i Sanja, unuke Dženana, Ena i Nudžejma i praunuka Sofia me čine sretnim. Svako od njih ima svoje obaveze. Svakodnevno se čujemo, a najmanje jednom sedmično se sastajemo na zajedničkom ručku kod mene. S druge strane, nisam hodalica, a nisam ni ljubitelj kafića i kafana. Kad nemam drugih obaveza moj rahatluk je u mojoj kući, posebno kad dođe proljeće jer onda uživam u uređivanju dvorišta i slično", zaključuje razgovor za Klix.ba bh. interpretator sevdalinki Nedžad Salković.
