Nele Karajlić: Vjerujem da se Sejo sjeća na šta sam upozoravao dvije godine prije rata

Saopćenje Neleta Karajlića prenosimo u cijelosti:

Svojim novim saopćenjem Sejo Sexon je naš nesporazum smjestio u domen politike. To mi je, moram da priznam, pomalo dosadno. Njegovi dokazi da sam ja četnik su me u potpunosti razočarali. Nadao sam se da je na internetu našao nešto novo, drugačije, koje ni ja nisam ranije znao. Jedna fotomontaža, par preuzimanja mojih izjava iz "rekla-kazala" izvora, jedna analiza nekog mog intervjua, jedna pjesma… Šteta! Bio sam uvjeren da ću otkriti nešto novo o sebi. Ništa novo za moj "četnički" status. Još uvijek sam daleko od čina vojvode.

Hajde, kad je već spomenuta pjesma "Wanted Man" da kažem koju riječ. "Wanted Man" je pjesma koja govori o manijakalnoj potrebi svake vlasti da ima svog "neprijatelja broj 1". Naš izdavač u Parizu prvo je pomislio da se radi o Osami bin Ladenu, ali "Wanted Man" je metafora. U jednoj pauzi od četiri takta, pred sam kraj pjesme, mi smo na koncertima imali tri verzije "odbrojavanja". Jedna je govorila o Radovanu, jedna o Abdiću, a jedna o Gotovini. Ovu o Radovanu već znate. Druge dvije su "Ko ne voli Abdić Fiću, osuo se po glaviću" i "Ko ne voli Gotovinu, popušio polovinu". Zato mi nije jasno zašto sam poslije ove pjesme ostao samo četnik? Trebalo bi da budem razapet (hvaljen) sa sve tri strane. Cijeli moj rad obilježen je ironijom i sarkazmom. Isti je slučaj i sa ovom pjesmom. Ne znam šta je tu čudno.

Razumijem i lament nad gradom koji je mnogo propatio u 1.000 dana opsade, te strahote koje je taj svijet dole doživio. Sve je to užas kojeg sam ja predosjećao i protiv koga sam se borio dok je borba imala smisla. Vjerujem da se Sejo sjeća na šta sam ja upozoravao dvije godine prije rata? Kome sam ja snimao Nadrealiste? Kome sam se obraćao, ako ne njemu i tim ljudima koji dole žive. Za te skečeve nije potrebno da šaljem linkove. Jako ih dobro poznaje cijela Jugoslavija. Moj jedini cilj bio je mir. Zbog tog mira sam podržavao reformiste. Jedini političar kojem sam tada stisnuo ruku bio je Ante Marković. Radovana, Aliju, Tuđmana, Slobu nikada u životu nisam vidio, a ni podnosio. I danas nam je potreban mir. Zato i sviram sa Stefanom. Mir je, po meni, moguć samo otvorenim i jasnim dijalogom i međusobnim povjerenjem. Nažalost, neki ljudi na ovom tlu još uvijek nemaju taj kapacitet.

Podjela pjesama na većinske i manjinske autore mi izgleda kao dirljiv pokušaj postavljanja pitanja gdje sam ja u toj priči? Nikada nisam negirao Sejino autorstvo. Prijavljujući pjesme koje izvodim, svakoj sam stavio i ime autora. Nikada nisam negirao Sejin nevjerovatni talenat sklapanja stihova, ali, šta bi od tih pjesama bilo da ih je pjevao neko drugi? Još bolje, da postoji taj neko drugi koji bi zamijenio mene, ove rasprave ne bi bilo.