Neša Galija: Boli me što nismo ništa naučili iz patnji kroz koje smo kao narodi prošli

"Muzika je neraskidivi, sastavni dio mog života, mog bića, habitusa. Vrlo je važno da je čovjek u skladu sam sa sobom, onda je lako uskladiti se i sa svijetom oko nas i pustiti energiju da nesmetano protiče trudeći se da barem na trenutak uhvatite i osvijestite tračak svjetlosti za kojim tragate. Današnjicu odlikuju brzina i promjene izazvane naglim tehnološkim napretkom, kompjuterizacijom i internetom, što se duboko odražava na društveni, socijalni i kulturološki aspekt življenja. Vrijeme brzo prolazi, a ja ne znam odgovoriti na pitanje da li je put bio težak ili lak, uzevši u obzir činjenicu da bend traje više od 40 godina", kaže frontmen Galije.

Rođeni Nišlija prošao je mnogo toga kroz život. U djetinjstvu ga je pad sa stolice prikovao za bolnički krevet gotovo pet godina. Kaže da je taj trenutak bio ključan u njegovom životu, jer je, kako je kazao jednom prilikom, tada razvijao neka posebna čula. Muzika je u to vrijeme, kao i danas, za njega značila sve.

"Mladost odlikuju traganje i želja za saznanjem, tako sam i ja upijao muziku koja je dolazila do mene, tražio smisao u prozi i poeziji, bivao fasciniran slikarstvom… I tako se nekako formirala moja ličnost. Na mene je utjecao sublimat umjetnosti vremena u kojem sam živio. Svoj put sam morao pronalaziti sam, jer nisam imao podršku ni svojih roditelja koji su bili protiv toga da se bavim muzikom. Tako i danas mogu govoriti o sopstvenom utjecaju na druge kao posrednom, jer i svoju djecu mogu samo usmjeravati i podržavati na njihovom putu spoznaje i saznanja", priča nam Milosavljević.

U vrijeme kada je Galija stvarala svoju publiku, Neša kaže kako su se njegovale prave vrijednosti i nije bilo važno ko ima više novca ili bolji automobil. Razočaran je što danas vidi drugu sliku.

"Nekada je bilo veoma važno obrazovanje, cijenili su se i podržavali talenti. Padom sistema vrijednosti na površinu isplivava neka druga slika koju, iako svjestan, teško prihvatam", dodaje Neša.

Politika i muzika

Galija je jedno vrijeme etiketirana i kao partijski bend zbog Milosavljevićevog političkog angažmana u SPS-u, partiji Ivice Dačića.

Neša i danas smatra kako mora postojati veza između politike i muzike. Kaže kako je svojim prisustvom u politici svojevremeno želio utjecati na probleme u njegovoj profesiji, što danas, kako kaže, trebaju činiti mlađi od njega.

"Raspad Jugoslavije, period tranzicije od jednog do drugog društvenog sistema, nedovršeni začeci demokratije i loša ekonomska situacija veoma su oslabili institucije i sve je prešlo na sferu politike. Ljevičar sam po opredjeljenju i želio sam svojim uključenjem u politiku bar pokušati utjecati i ukazati na problem i eventualna rješenja koja se tiču moje profesije. Stalno slušamo kako su nam životi i sudbine u rukama ljudi koji ili nisu zainteresovani ili kompetentni za rješavanje problema s kojima se suočavamo, onda stojimo sa strane i čekamo da se nešto promijeni. Smatram da kada bi se uključilo više iskusnih ljudi iz svih sfera djelovanja, putem političkih ili nevladinih organizacija, mnogo bi veći i brži efekt bio na građenje i izgradnju sistema u kojem živimo. Ja sam pokušao, koliko sam uspio ne znam, ali sam barem pokušao. Imam puno godina, sada je na mlađim ljudima, koje bodrim, da svojim znanjem i zalaganjem pokušaju izgraditi pravedniji i funkcionalniji sistem", ističe Milosavljević.

Svaka pjesma Galije, kaže Neša, nosi pečat vremena u kojem je nastajala. Često se pričalo o velikom hitu "Digni ruku" koji je inspirisan dešavanjima na Kosovu krajem osamdesetih godina, a koji je Nenad napisao nakon što je nastupajući na festivalu "Bum Kosovo" svjedočio odnosima Albanaca i Srbijanaca.

Pitamo ga šta bi smjestio u pjesmu inspirisanu današnjim dešavanjima i tenzijama na Balkanu.

"Stvaranje inspirišu događaj, misao, osjećaj, slika… Nekada kažemo da pjesma dođe i sama, pojavi se niotkuda i mi je samo zabilježimo. Čovek je složeno i višeslojno biće koje putuje u prostoru između svjesnog i nesvjesnog. Kada razmišljam o tenzijama i slici današnjeg društva, ono što me duboko boli i što ne mogu da razumijem jesu činjenice da stalno ponavljamo iste greške i da smo malo ili ništa naučili iz patnji kroz koje smo kao narodi prošli", odgovara nam Milosavljević.

I pored nebrojenih hitova, Galija je devedesetih godina, u doba ratnih dešavanja na našim prostorima, obradila pjesmu "Sanjam" sarajevske grupe Indexi te pjesmu "Mi nismo sami" zagrebačke grupe Film. Na kraju razgovora za Klix.ba Milosavljević se prisjeća zašto su to uradili.

"Indexi su jedan od mojih omiljenih bendova. Objavili smo te singlove u vrijeme kada su počele da se prave granice i barikade, ne samo između novonastalih zemalja, već i da se ograde umjetnosti koje su teritorijalno prisvajane. Muzika nema, niti će ikada imati granice", poručio je Neša te pozvao sve ljubitelje Galije da im se pridruže 12. aprila u Cinemas Slogi u Sarajevu kako bi zajedno zapjevali bezvremenske hitove ove grupe.