O (ne)kulturi sjećanja: Zna li BiH iskazati pijetet prema svojim velikanima?
Emotivno i veličanstveno, baš onako kako i dolikuje jednom velikanu muzičke scene, ispratili su jučer Splićani Olivera Dragojevića na posljednju plovidbu ka njegovoj rodnoj Veloj Luci.
Više od 10.000 Splićana sišlo je jučer na Rivu i molitvom i pjesmom se oprostilo od Olivera. Cijelim putem zvonila su crkvena zvona, a dok je tužna povorka išla niz rivu klape i horovi izvodili su Oliverove pjesme. U luci je bilo više stotina brodova koji su sirenama i bakljadom pozdravljali Olivera. Nakon što je katamaran isplovio iz splitske luke u njegovu čast za njim su krenule stotine brodica. U pratnji katamarana za Korčulu bile su i dvije raketne topovnjače Hrvatske ratne mornarice, brodovi MUP-a i Lučke kapetanije.
Oliver Dragojević je nakon smrti proglašen počasnim građaninom Splita, a u Hrvatskoj je proglašen Dan nacionalne sućuti. U Oliverovu čast jučer su zazvonila i zvona svetog Duje koje je, prema pisanju hrvatskih medija, mimo uobičajenog Velikog petka posljednji put zvonilo prije 80 godina, prilikom pogreba velikog državnika i splitskog gradonačelnika Ante Trumbića.
Oliver više nije s nama. Nije ni njegov prijatelj i kolega Kemal Monteno koji je svom rodnom gradu poklonio najljepšu pjesmu koja je postala svojevrsna himna. U gradu koji je proslavio svojim pjesmama Montena je na vječni počinak ispratilo nešto više od 2.000 sugrađana. Tri godine poslije, legendi bh. muzičke scene počast odaju tek pojedinci.
Na godišnjicu smrti Kemala Montena mali broj građana posjetio je sarajevsko gradsko groblje "Bare". Prošle godine je godišnjicu smrti jednog od najvećih kantautora na prostorima bivše Jugoslavije u Sarajevu obilježilo tek petero ljudi. Oni su tada poručili da Monteno nije zaslužio tako skroman ispraćaj za sve ono što je učinio za promociju Sarajeva i BiH.
Ove godine godišnjica smrti Kemala Montena nije čak ni skromno obilježena, jer u njegovom rodnom gradu nije organizovano ni javno okupljanje u njegovu čast. Još uvijek Kemal Monteno nema spomenik niti ulicu u rodnom gradu. Podsjetimo, Sarajevo nije imalo ni dostojanstven koncert sjećanja na velikana svoje muzičke scene. U isto vrijeme, Zagreb je dva puta organizovao koncert kojim je odao počast Kemalu Montenu.
Nažalost, sličnu sudinu dijele i drugi bh. velikani - Davorin Popović, Jadranka Stojaković, Mirza Delibašić, Izet Sarajlić, Hajrudin Šiba Krvavac, Goran Čengić i mnogi drugi.
"Očito da ne znamo i nećemo da iskažemo pijetet prema našim velikanima koji dolikuje jednom kulturnom centru kojeg su ti isti ljudi proslavili ili zadužili. Mi se dičimo sarajevskim duhom i šarmom, a zaboravimo Kemu, Davorina, Jadranku... Mogao bih nabrajati na desetine, jer ko danas spominje Mirzu Idrizovića, Zuku Džumhura, Ibrahima Ljubovića itd.? Kultura sjećanja je na najnižoj razini iz mentaliteta samodopadnosti i prolaznosti", smatra bh. reditelj Dino Mustafić.
Danko Delibašić, sin legendarnog bh. košarkaša Mirze Delibašića, kaže da je razočaran nekulturom sjećanja i odnosom prema njegovom ocu, ali i drugim bh. velikanima.
"Ja s tim živim svaki dan. Postoji potencijal da svi imaju više na račun Mirzinog imena, imena Darija Džamonje, Davorina Popovića i mnogih drugih i bilo bi fer da ih više tretiramo kao simbole jednog grada i vremena jer na tome možemo samo dobiti. Ljudi su ono što čine grad i žao mi je što se tako lako odričemo i zanemarujemo to", rekao je Delibašić.
Ostaje nada da će kulturu zaborava kojoj danas svjedočimo uskoro zamijeniti kultura sjećanja koja neće dopustiti da sjećanja na naše velikane izblijede.
