Odlazak Kornelija "Bate" Kovača: Uz topli vjetar s juga ugasio se još jedan zlatni dan

Lista onih iza kojih se stajalo upravo ime Kornelija Bate Kovača bila je predugačka, fenomenalna i iz nekoliko uglova fascinantna, baš onako kakav je bio i Batin život.

Stigao je u Sarajevo šezdesetih godina, na neki način razočaran s činjenicom da nije primljen na Muzičku akademiju u Beogradu. Šansu je iskoristio u Sarajevu, gdje je nakon upisivanja akademije i započeo svoj put.

I onda je krenulo, postao je član Indexa, a grupi je svojom pojavom i radom donio ozbiljnost i nekoliko pjesama po kojima će Indexi ostati prepoznatljivi i decenijama kasnije.

Jedna od njih bila je i "Plima", pjesma čije je stihove potpisao upravo Kornelije Kovač. "To je znak da doći će dan, s toplim vjetrom juga", govori jedan od stihova pjesme i kao da nagovještava veliku karijeru koja se smiješila Korneliju Kovaču.

Zadužen za mnoge pjesme, inspirisao brojne početke

Kada karijeru na neki način započnete s Indexima, ni njen ostatak ne može imati manji sjaj. Kroz Korni grupu čiji je osnivač, Kornelije je učestvovao u radu i stvaranju brojnih muzičkih imena bivše Jugoslavije.

Prodefilovali su kroz tu grupu Dado Topić, Zlatko Pejaković, beogradski mangup Dušan Prelević i mnogi drugi, ali vjerovatno jedno od imena za koje će se Kornelije vezati jeste Zdravko Čolić.

Poput pravog mentora, Kovač je na počecima karijere u Korni grupi usmjeravao Čolića, a kasnije, kada je to trebalo, udijelio i prave očinske savjete da mu je mnogo bolje da se posveti solo karijeri, umjesto onoj u bendu.

"Ja sam Zdravka Čolića prvo otpustio iz Korni grupe. Smatrao sam da on, i pored odličnog glasa, nije adekvatan pjevač za tu vrstu muzike koju je svirala Korni grupa. Ali sam mu već tada rekao da je on odličan solo pjevač, ali ne za bend. Zdravko se nije naljutio iako mu nije bilo prijatno. Ali sam mu ja vrlo brzo, poslije petnaest dana kako se vratio iz Beograda u Sarajevo, rekao: 'Čola, dođi na razgovor. Ajde da radimo pjesme za tebe'", rekao je Kornelije u jednom od ranijih intervjua za beogradski Nedjeljnik.

I istina, Bata je kroz karijeru Zdravka Čolića predstavljao čovjeka iz sjene, "asa iz rukava" koji je u svakom trenutku znao ponuditi muziku ili tekst koji će kroz glas Zdravka Čolića postati evergreen. Ukoliko bi trebalo poređenje, Kovačeva uloga u Čolićevoj karijeri može se opisati i onom kakvu je Zdenko Runjić imao u karijeri Olivera Dragojevića.

"Zima sa Kristinom", "Jedina", "Mađarica", "Ti si mi u krvi", "April u Beogradu" "Zvao sam je, Emili", samo su neke od pjesama čije melodije imaju tu snagu da progovaraju i kroz tekst kao što je ovaj, a iza čijih stihova stoji upravo Kornelije Bata Kovač. Pitanje je kako bi sve ove pjesme zvučale bez Bate i da li bi uopće postojale.

Osim Čolića kojem je Kovač predstavljao izuzetnog mentora, producent je zaslužan i za početke brojnih drugih pjevača i bendova. Veliki je broj onih kojima je pomogao i koje je usmjerio. Jadranka Stojaković, Bisera Veletanlić za koju je komponovao pjesmu "Zlatni dan", Kemal Monteno, Zdenka Kovačiček, Lepa Brena, Generacija 5, Riblja čorba, ali i Bajaga.

Sve su to bendovi i pjevači kroz čiji rad se provlači i ime Kornelija Kovača, bilo kroz muziku, bilo kroz tekstove ili jednostavno kroz savjete poput onog koji je udijelio Zdravku Čoliću, a kasnije i Bajagi kojeg je pratio još od perioda Riblje čorbe.

"Ti bi trebao da snimiš ploču", rekao je Bata jednog jutra Bajagi. Sve ostalo je, htjeli to priznati ili ne, jednostavno historija koja se i dalje ispisuje.

Osim muzike kao prve ljubavi, Bata je svoj umjetnički doprinos dao i svim onim filmovima koji se na prostorima bivše Jugoslavije i danas rado gledaju.

Muzika koju čujete u emisijama, serijama i filmovima poput "Bube u glavi", "Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji", "Obraz uz obraz", "Lude godine" i drugi nastavci, "Una", "Cvat lipe na Balkanu", muzika je iza čijih nota stoji upravo Kornelije Bata Kovač.

Na kraju, kao što je rečeno i na početku ovog teksta, ove redove ni u kojem slučaju ne treba posmatrati kao jedan od onih tekstova koji imaju za cilj pobrojati sve ono što je ostalo iza jednog umjetnika.

Neka ne zamjere oni koji se kroz život vode statistikama i "suhim" podacima, Kornelije Kovač je jednostavno mnogo važnija osoba od toga da bi ga se smjestilo u jedan takav tekst koji bi bio puka faktografija.

Sasvim će biti dovoljno da od sada, kada budete slušali neku staru pjesmu koja budi lijepa osjećanja, ili dok gledate film uz čiju muziku odlutate u neka nepoznata područja, zavirite u ona "sitna slova" na kraju ploče, opisa na YouTubeu ili odjavne špice filma.

Tamo će se, gotovo pa sigurno, nalaziti i dio gdje će ponosno stajati i njegovo ime. Nakon toga, jasno će vam biti kako je Kornelije Kovač utkao sebe u svaku poru onog najljepšeg što je podarilo ovo društvo i jednostavno postao vječan.