Ondekoza u BKC-u, oni trče i bubnjaju u isti glas

U okviru obilježavanja dvije decenije iznimno prijateljskih bilateralnih odnosa Japana i naše zemlje, a u organizaciji Ambasade Japana u BiH i kompanije Japan Tobacco International (JTI), bend Ondekoza, koji se smatra začetnikom izvedbi na taiko bubnjevima održat će svoj koncert u Sarajevu, a ulaz će biti slobodan.

Slijedeći vlastitu filozofiju "Sogakuron" koji kaže da su "trčanje i bubnjanje jedno, jer odražavaju dramatičnost i energičnost života" Ondekoza podešava izvođenje do granica svojih fizičkih mogućnosti i vjeruju da je sam zvuk bubnja dovoljan da izazove snažnu impresiju. U svojoj skoro pet decenija dugoj karijeri iza njih je preko dvadeset studijskih albuma, kompilacija i dvd-ova na kojima posebnu pažnju stavljaju na izvedbu na taiko bubnjevima. Riječ je zapravo o posebnoj vrsti bubnjeva od kojih je posebno impozantan odaiko bubanj koji je Ondekozu predstavio svijetu. Ovaj bubanj ima 150 cm u prečniku i težak je 350 kg, a svira se do fizičkih limita bubnjara. Iza pojma ondeko-bazashi krije se Ondekoza pristup koji podrazumijeva da se prije svakog nastupa shime bubnjevi zatežu do samih granica – zadatak za koji je potrebna sinhronizirana snaga dva člana kako bi se postigao oštar, odsječeni zvuk koji je tipičan za Ondekozin stil.

U svom repertoaru, od kojeg su neki dijelovi postali standardni u izvedbama drugih taiko bendova širom svijeta, Ondekoza priča priču o nostalgiji za domom, utsu-hachijo, te pjesmu o moći javnih ličnosti i rekvijem za mlade ratnike yatai-bayashi. Legenda Utsu-hachijo kaže da je prije nekih četiri stotine godina, nakon pada u more tokom bitke kod Sekigahare, Ukita Hideiea voda izbacila na obalu otoka Hachijo. Budući da nije mogao da pobjegne, bio je prinuđen da provede ostatak svog života na tom otoku. Zamjenivši svoj mač „bachi“ palicama za bubanj, priča se da je svirao bubnjeve i pjevao kako bi izrazio svoju čežnju za domom.

Drevni otočani južnog Japana usmjeravali jedra svojih brodova prema sjeveru u potrazi za idealnom zemljom Utopijom. Na ovim brodovima svirali su se bubnjevi kako bi se umanjio strah veslača kojima su prijetile smrtonosne oluje i talasi. Vjeruje se da je od tog takta bubnjeva potekao yatai-bayashi. Ondekozin yatai-bayashi takođe odražava iskustvo mladog Dena Tagayasua, osnivača Ondekoze, koji je izgubio četrdesetjednog od četrdesetosam svojih drugova iz razreda u zračnom napadu na Asakusu 10. marta 1945. godine. Ovo djelo je rekvijem za njegove izgubljene drugove.

Sve ove drevne priče Ondekoza će ispričati kroz zvuk bubnjeva, odjeveni u sada široko poznat „shimekomi“ kostim (koji prekriva samo kukove) kojeg su prvi nosili upravo članovi grupe Ondekoza na prijedlog Pierra Cardina, kako bi se bolje istakao fizički izgled bubnjara. Stil pokazivanja leđa bubnjara publici osmislio je osnivač grupe Den Tagayasu, inspirisan francuskim glumcem Jean Gabinom za koga se govorilo da “glumi leđima”.

Svi ovi zanimljivi detalji čine Ondekozu jedinstvenom pojavom na svjetskoj muzičkoj sceni koju ne smijete propustiti!