Pionir flamenko gitare u BiH Mirza Redžepagić: Ova umjetnost je mnogo više od gitare i plesa
S meksičko-izraelskim kontrabasistom Danielom Moreom, nejistom i vokalistom iz Novog Pazara Almedinom Varošaninom i slovenskom flamenko plesačicom Urškom Centom, Mirza Redžepagić je oformio međunarodni ansambl Nairuz koji će se sarajevskoj publici predstaviti 23. marta u Sarajevskom ratnom teataru (SARTR).
"Kroz neke ranije projekte na kojima sam radio imao sam priliku sarađivati s raznim muzičarima i umjetnicima iz regiona i svijeta, ali s nekim ljudima jednostavno na prvu osjetite energiju koja vas veže. Dugo sam razvijao ideju Nairuza i najsloženiji dio je ustvari bio pronaći ekipu koja bi tu ideju mogla iznijeti na pravi način. Rasuti smo po različitim državama, ne možemo vježbati svakodnevno, ali ekipa koja čini Nairuz osjeća muziku na pravi način i daje doprinos kroz svoju umjetničku ličnost", rekao je Redžepagić.
Ansambl Nairuz je kao dio bh. programa Dosterrados u novembru prošle godine zatvorio XX2. Jazz Fest Sarajevo predstavljajući se u formi dueta i trija, a ovo je prvi put da će nastupiti u proširenom sastavu.
"Na sceni će nam se pridružiti flamenko plesačica Centa, mlada i veoma uspješna umjetnica iz Ljubljane. Uz Urškin ples spajaju se zvuci neja, instrumenta koji u sufijskoj tradiciji ima posebno mjesto, a Danielovo orijentalno porijeklo daje posebnu notu zvuku Nairuza koji odlično komunicira s flamenko gitarom. Osim gitare, svirat ću i oud, instrument koji je za mene nedavno ručno radio sirijski graditelj iz Damaska", otkrio je.
Ljubav prema flamenku
Mirza Redžepagić je pionir flamenko gitare u BiH. Kao dijete je, priča nam, slušao očeve ploče Paca de Lucie i zamišljao sebe kako svira na bini pred stotinama ljudi. Fasciniran zvukom gitare rekao je roditeljima da želi naučiti svirati taj instrument, a svirati je počeo kada je imao osam godina.
"Kroz muzičko obrazovanje sam došao do Muzičke akademije u Sarajevu gdje sam svirao razne kompozitore španske klasične muzike koji su u velikoj mjeri bili inspirisani zvucima flamenka i andaluzijske muzike. Izučavajući španske kompozitore i njihovu muziku sve više sam otkrivao svijet flamenka i na završnoj godini studija shvatio sam da je flamenko ono što želim svirati", ispričao je.
Kaže nam kako je flamenko umjetnost koja se ne može naučiti iz knjiga, nota i videoklipova te da je zbog toga u ljeto 2012. godine odlučio otići u Granadu kako bi osjetio duh Andaluzije i našao učitelja flamenka.
"Pohađao sam nastavu u jednoj privatnoj školi flamenka i imao sreću da radim sa dva priznata učitelja gitare iz Granade. Godine 2013. dobio sam stipendiju Asocijacije flamenko gitarista Španije za specijalističke studije u Madridu, gdje sam svoje znanje unaprijedio radeći s izvrsnim flamenko pedagogom Joseom Delunom", rekao je prisjećajući se.
Taj period je mnogo utjecao na njegov umjetnički razvoj i dalji put.
"Pomogao mi je da u potpunosti razumijem tradiciju i kulturu flamenka. Naročito mi je pomoglo upoznavanje i rad s drugim muzičarima, pjevačima i plesačima flamenka", rekao je.
Prelaz s klasične gitare na flamenko
Redžepagić nam priča kako klasiku i dalje mnogo voli, ali ističe da je flamenko mnogo slobodnija forma koja jednostavno više odgovara njegovom senzibilitetu.
"Kao gitarista koji je muzički odgajan kroz klasiku u muzičkim školama, mogu reći da i nisam bio baš 'poslušno dijete'. Nakon nekoliko dana provedenih uz note nove kompozicije dosadilo bi mi reprodukovati svaki put isto pa sam uvijek dodavao neke note i momente koji su meni zvučali dobro. Sve je to put da negdje u sebi otkrijem tu želju da se ispoljim u kreativnom smislu smišljajući 'svoju' muziku. Dok sam studirao na akademiji, mislio sam da kad završim studije neću imati potrebe da vježbam više, ali tek nakon završenih studija zapravo sam počeo svirati. Sve do tada sam učio zanat provodeći sate vježbajući program, razvijajući tehniku, stvarajući osnovu za kreiranje svojih ideja. I danas svakodnevno provodim mnogo vremena s gitarom, istražujući nove ideje i usput razvijajući svoj stil sviranja. Najteže mi pada period godišnjih odmora, kada u gepeku uglavnom nema mjesta za gitaru pa onda iznalazim načine kako da je prebacim", rekao je.
Jedan od prvih flamenko projekata koje je radio na prostoru Balkana bio je s pjevačicom Ninom Ćorić iz Zagreba s kojom je nastupio na mnogobrojnim koncertima. No, saradnju je lakše ostvariti u zemljama u kojima je flamenko scena razvijenija pa je najmanje nastupa imao u BiH.
"Da bi se cijela kultura približila publici potrebno je više elemenata od same muzike. Flamenko je mnogo više od gitare i plesa. Nažalost, u BiH je malo zastupljen i nema baš mnogo muzičara i umjetnika koji se bave flamenkom. Pozitivna strana je da se stvari polako mijenjaju, a publika pokazuje veliki interes", rekao je.
Osim sviranja, Redžepagić mnogo pažnje posvećuje istraživanju kultura, kako muzike, tako i književnosti i historije.
"Oduvijek me privlačio Istok koji je kolijevka civilizacije i stoga u njemu pronalazim najviše inspiracije. Flamenko je zanimljivo spajati s orijentom zbog njegovog tla nastanka, Španije, u kojoj su u zlatno doba Andaluza koegzistirale različite kulture", rekao je Redžepagić.
Na kraju razgovora Redžepagić nam je rekao kako se u narednom periodu planira posvetiti koncertima, a nakon toga se nada ulasku u studio i snimanju albuma.
