Prije šest godina otišao je legendarni Kemica: Nedostaješ nam, mediteranski Sarajlijo
Kemice, kako je prozvan u sarajevskoj raji, danas se prisjećaju velika regionalna imena: Rade Šerbedžija, Josipa Lisac, Dražen Žerić Žera, Ismet Nuno Arnautalić i Ivica Propadalo.
Složni su u jednom, Monteno je iza sebe ostavio i više nego dovoljno da ga nikad ne zaboravimo. Proslavljeni bh. kantautor preminuo je 2015. godine, ali je sjećanje na njega vrlo živo u mislima njegovih velikih prijatelja. Kemica im beskrajno nedostaje, ali o njemu pričaju s osmijehom. Tako bi želio, to i zaslužuje.
Osnivač Indexa Ismet Nuno Arnautalić istakao je kako s velikom ljubavlju njeguje uspomenu na svog prijatelja. U pitanju je, kaže, čovjek koji je uvijek bio dobrodošao u sve naše domove.
"Svi smo ga rado slušali. Sad kad ga nema, ostalo je sjećanje na njegovo veliko djelo i predivne pjesme koje nam je ostavio u nasljedstvo", kratko nam je rekao Arnautalić.
Muzička diva Josipa Lisac rekla je kako ne može vjerovati da Kemala nema već šest godina. Prisjećajući se legende, Lisac duboko uzdiše i govori kako je posebno cijenila prijateljstvo sa "svojim Kemicom".
"Naš Kemica, da, tako smo ga svi zvali. Napisao mi je pjesmu 'Sinoć nisi bila tu', pa sam mu nakon preslušavanja rekla: 'Sviđa mi se prvi dio, ali drugi baš i ne'. A on je odgovorio: 'Vidi kakva si, vidi kakva si!'", prisjeća se kroz smijeh.
Lisac priča kako mu je zatim rekla da drugi dio pjesme smatra komercijalnim, sa čim se on nije složio: "Ali nikada se nismo posvađali. Zamolila sam ga da se ne ljuti zbog mog komentara, rekao je da neće. Pjesmu je ubrzo proslijedio Zdravku Čoliću i rođena je nova zvijezda! Često smo bili u kontaktu, i sada ga se često sjetim. Naš Kemica je bio 'mediteranski Sarajlija'. Izuzetno muzikalan, njegove pjesme postigle su ogroman uspjeh. Ostavio je veliki trag za sobom. Znate, svi ćemo na kraju otići, a kada ljudi odu - njihova djela ostaju i progovaraju najjače", emotivno zaključuje Lisac.
Rade Šerbedžija javio se s hrvatske obale kazavši kako ga je poziv prekinuo u vožnji bicikla. U pitanju je koincidencija, brzo je objasnio, zvono ga je prekinulo u pjevušenju Kemine pjesme.
"Zamislite, vi mene pitate za Kemu, a ja vozim bicikl tu u Barbarigi, gdje je on često dolazio kod mene da se družimo. I vozim, pjevušim u sebi: 'Kad umre ljubav, muzika nek svira...', razmišljam o njemu, a onda zvoni mobitel. Često mislim na njega, mnogo mi nedostaje. Bio je božanstven, srce od čovjeka kojeg su svi voljeli. Njegova muzika i umjetnost bili su apsolutno vrhunski i, opet ću reći, božanstveni. Kemo nam je svima u srcima", govori Šerbedžija.
Sarajevske legende prisjetio se i frontmen Crvene jabuke Dražen Žerić Žera, kazavši kako o prijatelju misli cijeli dan. Kemo je, kaže, dio generacije koju moramo pamtiti.
"Sarajevo mora pamtiti Montena, to je vrlo važno za našu budućnost. Rasli smo uz njega Davorin, Čola, Brega, Sušić, Mirza, ja... Uvijek promovišem njegove pjesme, previše je dao svom gradu. Zaslužuje da zauvijek čuvamo uspomenu na njega", emotivno ističe.
Frontmen Teške industrije Ivica Propadalo govori nam kako se s Montenom upoznao početkom sedamdesetih, kada su zajedno prisustvovali Čolinoj turneji "Gori vatra".
"Za njega me veže mnoštvo interesantnih i duhovitih situacija, a uvijek se rado sjetim jednog od njegovih posljednjih nastupa. Prije nešto više od šest godina u vrtu hotela u Rovinju održan je veliki događaj, nastupali su Teška industrija i Kemal Monteno. On je tada uz sebe imao samo akustičnu gitaru", govori Propadalo.
Kroz smijeh nastavlja pričati kako je Monteno "u svom stilu" prišao mikrofonu, a oko njega se vrlo brzo okupio veliki broj ljudi: "Oduševljeno su pjevali uglas s Kemicom, nakon nekog vremena su ga u potpunosti nadglasali. Njemu je to u jednom momentu zasmetalo pa je prestao pjevati. Kada su ga u čudu pogledali, veselo je rekao: 'Pa jeste li vi mene zvali da ja vama pjevam ili da vi pjevate meni?'".
Ističe kako mu je posebno drago što su sarađivali na pjesmi "Majske kiše", koja je naišla na sjajne reakcije publike i s kojom je Teška industrija pobijedila na Sunčanim skalama u Herceg Novom. Sve što je Kemica snimio bilo je posebno, osuđeno na uspjeh: "Pamtit ćemo ga ne samo po glasu i nevjerovatnom daru za muziku, nego i po toplini njegove duše te jedinstvenom i prelijepom dječačkom osmijehu".
Tokom nešto više od 40 godina karijere sarađivao je s mnogim velikim imenima regionalne muzičke scene. Gotovo svaki njegov duet ili pjesma koju je napisao ostvarili su veliki uspjeh. Izdao je albume "Muziko, ljubavi moja", "Žene, žene", "Moje pjesme, moji snovi", "Za svoju dušu", "Dolly Bell", "Uvijek ti se vraćam", Moje najdraže pjesme", "Romantična ploča", "Kako da te zaboravim", "Dunje i kolači", "Samo malo ljubavi", "Šta ti je život"...
Najveći dio svog života proveo je u BiH, gdje je ostao i tokom rata, a posljednjih 15 godina života živio je u Zagrebu. Umro je u zagrebačkoj bolnici 21. januara 2015. godine nakon borbe s teškom bolešću.
Demi Moore iskreno o karijeri: Ko kaže da ste manje poželjni nakon 50. godine?
