"Zapravo, ljudi iz različitih gradova koji dolaze na moje svirke imaju više sličnosti između sebe nego prve komšije. Ljude treba prestati dijeliti teritorijalno, nego prema afinitetima. Dakle, ljudi koji imaju afinitet prema onom što ja radim - između sebe su jako slični. Onda se nekako nameće zaključak da su ljudi, makar ovi što dolaze na moje svirke, u čitavom regionu veoma slični, istih pogleda na svijet", kaže nam Rambo.
Zanimalo nas je koliko je ono o čemu je pjevao sve ove godine, ruralnom mentalitetu i onom sto ga prati, danas jače ili slabije nego ranije.
"Mi smo svi zajedno otišli sto godina unazad s načinom razmišljanja. Ne treba da nas zavaravaju mobilni telefoni i tehnologija, aplikacije - lični razvoj pojedinca zaustavljen je nametanjem kolektivnih identiteta", smatra on.
Ipak, pojedinac će opstati, smatra on.
"Ovaj prostor će nekad biti po mjeri ljudi širih shvatanja, kozmopolita, građana svijeta - to je jedini način da pojedinac opstane", poručuje Rambo.
Zanimalo nas je koliko je danas kod nas teško biti drugačiji od prosjeka, a koliko baš insistirati na tome.
"Prosjek je matematički, statistički pojam. Svaki čovjek treba da njeguje svoje osobenosti i individualizam", bio je jasan.
Zanimljiv je fenomen da naši ljudi funkcioniraju savršeno u zapadnim uređenim društvima, a ovdje kad oni treba da naprave sistem sve izgleda potpuno haotično.
"Takav je stepen razvoja. Stara izreka lijepo opisuje: Dobar sluga - zao gospodar", zaključio je na kraju sjajni Rambo Amadeus.