Rock'n'roll u srcu: Sarajevski bend Still Crazy obilježava 10 godina postojanja
Bend Still Crazy čine: Asim Mujkić (bass gitara, vokal), Haris Cerić (ritam gitara), Senad Marava (bubnjevi), Saša Leskovac (solo gitara, vokal). Asim Mujkić i Haris Cerić su profesori na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Saša Leskovac je bivši profesor, sada državni službenik u ministarstvu, dok je Senad Marava "doktor za rock'n'roll".
Bend ove godine slavi deset godina postojanja. Prvi put su se okupili 2006. godine u sobi za probe, nakon čega su odlučili da svoju vještinu i strast prema muzici podijele i sa javnošću. Već početkom 2007. godine krenule su prve svirke u sarajevskim klubovima Route 66, AG, City Pubu, Fis, caffe Tito...
Članovi benda ističu kako nisu profesionalni bend, te kako se muzikom bave iz hobija i ljubavi, te svoj muzički angažman nazivaju svojevrsnom "antistres terapijom".
"Kad krenu Doorsi..."
Bend izvod klasični rock - rock šezdesetih do kraja sedamdesetih, s akcentom na glam rock sa početka sedamdesetih i zaključno sa post punkom i new waveom. Publika na njihovim svirkama je raznolika, slušaju ih ljudi njihovih godina, ali i mlađi.
"Primijetili smo kako se i omladina polako vraća klasičnom rocku, pogotovo kad krenu Doorsi...", govori za Klxi.ba Saša Leskovac i dodaje kako su stranci koji borave u Sarajevu poslom njihova najbolja publika koja najbolji način prepoznaje ono što oni rade.
Asim Mujkić za Klix.ba dodaje kako je muzika danas postala roba, te kako je njihov angažman tek jedan od načina da se to rekonstruira, rehabilitira i da se eventualno pobude nove kreativne energije.
Leskovac kaže kako je svaki njihov nastup određeni vremeplov, jedna enciklopedija klasičnog rocka iz nekoliko decenija.
"U našem muzičkom izrazu imamo jedan neortodoksni pristup, ne trudimo se da doslovno reprodukujemo određene pjesme i držimo se krute, zadate forme, nego tome dajemo jedan dodatni improvizatorski kvalitet jedne opuštene, pa nekad i produžene, slobodne forme improvizacije u duhu najbolje tradicije Grateful Deada i psychodelic rocka."
Mujkić dodaje kako nikad ne reproduciraju i ne kopiraju pjesme precizno, već se u vlastitoj izvedbi uživljavaju u duh pjesme.
"Uvijek su to neke posebne prerade kojima ostavljamo naš pečat i pokušavamo da rehabilitiramo izvorni, slobodarski duh i to je to što i mladi i stariji koji nas slušaju prepoznaju. To je taj duh koji se osjeti prilikom izvođenja, ta pozitivna energija koja objedinjuje i publiku i nas, da smo jedan kolektiv i zbog čega ovo sve ima smisla", pojašnjava Asim Mujkić.
Dodaje kako je muzika danas postala roba, te kako je njihov angažman tek jedan od načina da se to rekonstruira, rehabilitira i da se eventualno pobude nove kreativne energije.
"Ono što je pedesetih i šezdesetih godina bio izraz jednog slobodarskog duha, opravdane pobune protiv establišmenta, jedne utopijske nade za promjenom svijeta je vremenom postao komercijalizirani oblik komunikacije, biznis i tu se taj izvorni, kreativni i revolucionarni pogled na svijet gubi, muzika postaje roba, bitno je samo da se proda. U tome i jeste draž ovoga što mi radimo i što drugi rade."
Četiri sata svirke bez prestanka
U martu 2013. godine originalni bubnjar benda Mirza Duran napušta sastav, a bendu se pridružuje Senad Marava, iskusni heavy metal bubnjar (ex-Bombarder, Axa, D. Throne, Excalibur, Rapid Fire). Marava se bavi muzičkom produkcijom, ima svoj studio i sarađuje sa dosta mlađih bendova.
"Čitav sam život proveo u muzici, muzika me je uvijek vukla. Završio sam ja svoje škole koje sam trebao da završim, ali me dalje to nije interesovalo, bio sam vezan samo za muziku", kaže Marava, dok Leskovac dodaje kako je on jedini bubnjar koji može iznijeti ono što oni rade i koji je zaslužan za najžešću stranu njihovog muzičkog kolorita, hard rock i rani heavy metal.
Članovi benda dosta često sarađuju sa likovnim umjetnikom, muzičarem i satiričarem Damirom Nikšićem, koji je čest gost na njihovim nastupima.
"Mi sviramo do granica izdržljivosti, po četiri sata bez pauze. Ne bavimo se ovim profesionalno, ne radimo to iz novca nego iz čistog zadovoljstva, tako da nam svirati četiri sata bez pauze nije nikakav problem", kaže Haris Cerić, a Leskovac dodaje:
"Na jednoj nedavnoj svirci nam je oko 1 sat poslije ponoći došao gazda i rekao - 'Mogli bismo sad ovo malo početi završavati...' A nismo završavali zbog toga što je klub i dalje bio pun ljudi, a mi smo potpuno zaboravili na vrijeme i na umor jer dok sviramo uđemo u neku novu dimenziju."
Muzika i akordi su se učili sa ploča
Članovi benda Still Crazy smatraju kako je formalno muzičko obrazovanje nije neophodno za bavljenje ovim hobijem.
"Mi smo muziku učili sa ploča, sa singlica, u dječačkim sobama sa gitarom, lijepeći postere po zidovima, skupljajući muzičke magazine... tad nije postojao internet, pa su se tekstovi i akordi skidali sa ploča...", prisjeća se Leskovac.
Mujkić kaže kako bend ima i svoju edukativnu funkciju.
"Mlađim ljudima otkrivate da je bilo muzike i prije '95. godine, i to dobre, kvalitetne muzike, tako da je to lijep spoj pozitivne energije, ali i informisanja o historijatu rock izražaja koji je važan dio urbane kulture i identiteta svih nas danas. Kreativnost je ona energija koju oslobađamo, a koja nam daje smisao, bez kreativnosti postajemo rulja, masa kojom je lako manipulirati, koja se da indoktrinirati i iskoristiti već možda sutra kao topovsko meso za nečije privatne interese i ideje. Vrlo je važno u sebi naći tu snagu i ispoljiti je."
Bend će u narednom periodu održati dva nastupa u Sarajevu, a detalje možete saznati uskoro na njihovoj Facebook stranici.
