Samir Hodović, frontmen benda Velahavle: Novi album bit će drastično drugačiji
Velahavle priča započela je kao i većina bendovskih priča - grupa prijatelja, tinejdžera iz istog naselja tražila je način da se izrazi, a kako je muzika bila bitan medij i način izražavanja osnovali su bend u nadi da će jednog dana imati publiku koja će s njima dijeliti energiju.
"Mislim da je današnjim tinejdžerima potpuno stran ovakav osjećaj, iako sam siguran da i oni imaju svoje snove, ali modus rada je drugačiji, a i cilj je možda kratkoročniji", rekao je Samir.
Žanrovski su izmješan bend, a Samir kaže da žanr dođe sam po sebi te da uvijek dominira osjećaj koji imaju prema određenoj pjesmi.
"Teško možeš pobjeći od muzičkih utjecaja koje imaš u sebi, ali to su u većini slučajeva jako bliski i kompatibilni žanrovi bili, od drum n bass-a, trip hopa, breakbeata, dubstepa u sklopu albuma, a ovi posljednji singlovi su sezali i do nekog organskijeg zvuka bliže rock'n'rollu", rekao je Samir otkrivajući da je novi album na kojem rade drastična promjena u odnosu na sve što su do sada radili.
S obzirom na to da su im albumi na engleskom jeziku i da su imali vrhunske engleske i francuske dnb producente koji su, naglašava Samir, referenca u pregovorima s organizatorima bend Velahavle uglavnom je svirao i nastupao van državnih granica. Ipak, vrijeme je za promjene.
"Sve je to veoma komplikovano jer svaki taj grad ima more svojih bendova koji imaju infrastrukturu puno pristupačniju nego bendovi sa strane, što je logično. I ovdje u našoj regiji će puno više ljudi privući domaći bend nego strani tog tipa. Dino Merlin će napuniti puno više ljudi nego Eros Ramazzoti. Edo Maajka ili Bad Copy napunit će puno više nego bilo koji francuski hip hop benda i slično. Samo jedan single 'Izgubi me' je nama donio puno više u regiji nego oba albuma, da ne govorim o 'Idemo ludo, idemo jako' koji pri tome uopće nije na repertoaru banda na koncertima. Nije mi žao što smo tako radili, odsvirali smo dosta koncerta u Evropi, sve to nosimo kao najljepše iskustvo, ali sada osjećam da je vrijeme za nešto drugo", rekao je Samir.
Komentirajući trenutnu bh. i sarajevsku muzičku scenu Samir kaže da je manje više ista kao i osamdesetih godina. S jedne strane su bendovi koji su uspjeli isključivo zahvaljujući individualnom naporu, a s druge strane je nešto što ljudi zaista žele čuti.
"Ja sam kao klinac prije rata bio uvjeren da su ovdje svi slušali Zabranjeno pušenje, Elvisa, Partibrejkerse, Azru i slično. Onda sam odrastao i shvatio da su ti bendovi mogli napuniti Dom Mladih ali ne više od toga, bez obzira na konstantnu prisutnost na televiziji koja je imala jedan kanal. Možete pogledati na YouTubeu koncert na Koševu Šemse Suljaković i Južnog vetra osamdeset i neke kada svi ovi bendovi koje naveo je bili u jeku popularnosti. Toliko je ljudi na Koševu da ispada raja sa stadiona, bez ikakvih plakata, televizijskih i radio najava. Ovo važi za sve regionalne centre. Sarajevo je dalo super stvari, i nadam se da će nastaviti davati, samo se moramo prestati zavaravati da je to mainstrem", rekao je.
S druge strane naš sagovornik je poznat po građanskom aktivizmu, ali ističe da se ne osjeća kao aktivista nego kao građanin koji zdravorazumski reaguje na pojave oko sebe.
"Građanski aktivizam kao pojam je dosta potrošen jer su ga preuzele NVO organizacije da bi opravdale trošenje nekih i nečijih para. Ako neko baci papir na ulicu i ti mu kažeš: Podigni to majmune' to je zdravorazumski potez, a tako je i u ostalim segmentima djelovanja. Što se tiče mladih oni i trebaju biti pokretač svih promjena ali društvene mreže su im ipak malo draže. Ne možemo ih čak ni kriviti jer ta zamka je uhvatila većinu ljudi bez obzira na godine", mišljenja je.
Kada je riječ o društveno-političkoj situaciji u našoj državi Samir smatra da je sistem nakaradan i da, ako želimo znati stvarno stanje, takav sistem kojeg hrane MMF i slične organizacije mora propasti.
"Ovo odbijanje da se usvoje akcize je možda neki korak ka tome. Samo kada i ako se sve ovo uruši ćemo znati pravo stanje. Tada možemo graditi društvo na zdravijim nogama", istakao je.
Spomenuo je primjer poplava koji je, kaže, pokazao da je dosta stvari, pa čak i nacionalizam koji je tih dana bio poražen, fabricirano.
"Isticanje nacionalizma odgovara ovakvom sistemu, hrani ga i održava, a samim tim i interesne skupine u vidu stranki. Ovdje se za stranke navija kao za fudbalske klubove. Ja tako mogu samo za Želju navijati i opraštati greške i nije mi uopće jasno kako na taj način shvataju stranke koje im na kraju uzeše sve pa i dušu", rekao je.
Na pitanje može li nam i koliko muzika pomoći u prevazilaženju razlika i ovakve društveno-političke situacije Samir kaže:
"Muzika će u narednih 100 godina ili potpuno propasti ili biti totalno marginalizovana. I to nije prva umjetnost kojoj se to desilo jer ljudi nalaze druge načine da se izraze. Nekad je to, između ostalog, bila muzika, a sada su to društvene mreže. Ljudi se izražavaju kroz statuse i slike i to im je dovoljno. Samo u zadnjih 15 godina način konzumacije muzike se do te mjere promijenio da ljudi nemaju strpljenja čuti ništa više od tri minute, a i te tri minute preskaču stalno. Tako da, u slučaju da sa planetom bude sve OK, u narednih 100 godina, sa muzikom sigurno neće biti."
