Sara Vojičić: Zaljubljenica sam u muzički teatar te se želim usavršavati u tom polju

"Srećom, djeca rokera na Balkanu medijima nisu interesantna kao djeca folk pjevača, tako da me niko nigdje ne prati u stopu i normalno živim svoj život, kao i svi ostali. Za to su također zaslužni moji roditelji, koji me nikada nisu izložili medijskom pritisku i koji nisu pobornici senzacionalizma. Interesantno je to da moje prvo pojavljivanje u novinama uopšte nije imalo veze s tatinim poslom, ali jeste bilo usko vezano za njega", kazala je.

Nastavlja da nije neko ko bi to ikada naglašavao ili ko se pokušavao isticati na taj način, kako kaže, jednostavno u tome ne vidi logiku.

"Radi se o tome da mi je u prvom razredu osnovne škole fantastično oslikao lice za maskenbal i tako sam dospjela u novine. Sjećam se da je ispod slike pisalo 'Saru je za maskenbal našminkao njen tata', a niko nije znao o kome se radi i to mi je baš iz tog razloga veoma draga uspomena, jer bi u suprotnom naslov članka bio vjerovatno drugačiji. S obzirom na to da sam u muzici, ne mogu izbjeći to da me mediji većinu vremena predstavljaju kao njegovu kćerku. Razumijem prirodu novinarskog posla i već sam dovoljno puta riječima, ali i djelima svima dala do znanja da se sama borim za svoje mjesto, svojim trudom, zalaganjem i radom, naravno uz podršku svojih roditelja, kao i svako sretno dijete, tako da nemam problem s tim", dodaje.

Zlih komentara će uvijek biti, kao i onih ljudi koji će svaki eventualni uspjeh pripisati prezimenu, mada vjeruje da će i to vremenom doći na svoje.

Mlada pjevačica navodi da je, istražujući i slušajući ostale podžanrove metala, otkrila mnogo više te je pronašla sve što voli na jednom mjestu.

"Posebna vrsta ljubavi prema metalu se razvila onda kada sam počela pjevati u svom bendu i kada sam se ozbiljno posvetila tome. Postoji neka posebna moć u tome kada iza sebe imate jedan tako masivan zvuk koji se svakog časa može pretopiti u neku nježnu baladu. Kao pjevaču mi je prije svega zadatak da prenesem i ispričam priču. U ovom slučaju su to veoma dramatične i emotivne priče, tako da za mene ne postoji ništa zabavnije. To je neki poseban svijet. Što se tiče žena u metalu, to odavno nije neobična pojava i neki od trenutno najuspješnijih bendova na svjetskoj metal sceni su upravo bendovi u kojima pjevaju žene. Među metal pjevačicama ima onih koje stilom pjevanja odgovaraju popu, heavy metalu, klasici, ali i onih koje čak zvuče opasnije od većine pjevača, tako da za svakoga ima ponešto", kazala je.

Vojičić je frontmen benda "Dolia", a na pitanje o solo karijeri kaže da sebe doživljavam kao "Saru iz Dolie", što već dovoljno govori.

"Dolia je bend u kojem sam odrasla i bend u kojem se trenutno nalaze neki od najbitnijih ljudi u mom životu, koji su pritom odlični muzičari i izuzetno su kreativni. To su ljudi s kojima i uz koje želim da rastem. Gradimo neki svoj, potpuno drugačiji svijet. U životu želim imati svoj bend, a Dolia to jeste. To opet ne znači da odbijam bilo kakvu vrstu saradnje s drugim ljudima. Smatram da je to sasvim normalno i poželjno u životu nekoga ko se bavi muzikom", pojašnjava.

Iako je članica benda, ne libi se saradnje s drugim ljudima. Međutim, ističe da ne bi pristala da radi nešto što joj se ne dopada i nešto što nije u skladu s onim što jeste i što želi biti.

Početkom godine imala je i svoj prvi samostalni nastup u emisiji "Corner" na državnoj televiziji, na kojoj je izvela nekoliko pjesama uz pratnju benda Muzičke produkcije BHRT-a.

"Veoma sam sretna i zahvalna zbog reakcija koje su i više nego pozitivne. Nakon toga sam pozvana da budem gošća u još jednom, specijalnom izdanju te emisije, koje je također propraćeno izuzetno lijepim komentarima. Oba moja pojavljivanja su otvorila neke nove mogućnosti za saradnju na različitim poljima što mi imponuje i što me raduje. Iako to sve jesu poprilično samostalni koraci, ne doživljavam to kao put ka solo karijeri, jer bi 'solo' prema mom shvatanju značilo da radim isključivo bez svog benda, što u mom slučaju ne dolazi u obzir", kazala je.

Dotakli smo se i budućnosti metala u društvu u kojem dominira turbo folk. Prema mišljenju Vojičić, svaka muzika koja ima publiku ima i budućnost.

"Metal ima svoju publiku širom svijeta, ali to je zasigurno dosta manji procent u odnosu na današnje popularne žanrove. Ono što je problem kada je metal u pitanju jeste neupućenost i shodno tome sklonost prepuštanju predrasudama kojih, kada je riječ o metal bendovima, ima nažalost i previše. Slušajući intervjue nekih poznatih muzičara sa svjetske metal scene, uvjerila sam se da ove predrasude nisu slučaj samo kod nas, već svuda u svijetu", kazala je.

Opisujući odnos društva prema ovom žanru, ističe da dosta ljudi misli da metal podrazumijeva samo jedan određeni zvuk i zbog toga nemaju ni želju da istraže taj muzički žanr.

"Prva sam bila izložena svakakvim komentarima kada sam ušla u svoj bend. Komentari obično kreću od toga da sigurno konzumirate narkotike, da ste depresivni, a ne moram ni navoditi dalji slijed kada ste uz to sve još i žensko. Sve su to besmislice. Ukoliko pogledate snimak s najvećeg svjetskog metal festivala, može se desiti da u pauzama između nastupa bendova primijetite skupinu ljudi koja radi jogu. Velika većina muzičara iz svijeta metala su ljudi koji vode iznimno zdrav život, bore se za očuvanje okoliša, prava životinja itd.", dodaje.

Mnoge činjenice ruše gotovo sve negativne pretpostavke o ljudima iz svijeta metal muzike. Vojičić ističe da se među muzičarima metal bendova nalaze izuzetno muzički obrazovani ljudi.

"Teme koje se prožimaju kroz albume velikih bendova nisu smrt, zlo i nasilje, već filozofija, ljubav, život sam po sebi, priroda itd. Činjenica je da to nije slučaj kod apsolutno svih bendova iz industrije, ali mislim da je veoma bitno da ljudi spoznaju i drugu stranu medalje, jer metal kao žanr ima mnogo toga da ponudi, a to što nudi je nerijetko benignije i korisnije od poruka koje primjerice današnja djeca primaju kroz tekstove popularne muzike", kazala je.

Razgovor sa Sarom nismo mogli završiti bez pitanja o mogućem duetu nje i njenog oca, ona nam je kazala da se to već dogodilo u djetinjstvu, ali da bi bilo lijepo da ponovo nešto snime zajedno.

"Ja sam na nekom svom početku i čvrsto vjerujem u to da se svaki trud i rad prepozna, a mene čeka još mnogo truda, rada i novih prilika. Zahvalna sam na svemu u životu i trudim se da iz svega izvučem nešto pozitivno. Što se tiče dueta, imamo jedan duet iza sebe. Radi se o mojoj pjesmi 'Nada', koju sam napisala za djecu oboljelu od raka kada sam imala osam godina, a muziku je napisao pokojni Esad Arnautalić. Svakako mislim da bi bilo lijepo da tata i ja opet uradimo nešto zajedno. Do sada sam naučila da nije baš dobro sve planirati, tako da će sve doći u svoje vrijeme", istakla je.

Potom se osvrnula na buduće planove, istaknuvši kao prioritet izdavanje dugo najavljivanog EP te da je bendu i njoj sada fokus na tome.

"Također, čeka me nekoliko muzičko-scenskih projekata do kraja godine, kao i nekoliko saradnji s dragim ljudima iz svijeta muzike. Svemu tome se iznimno radujem i trudim se da budem u maksimalnoj formi za sve što me čeka. Uz to sve također planiram završiti fakultet i upisati master studije. Vidjet ćemo kako će se sve odvijati i gdje će me put odvesti", zaključila je.