Sarajevo Music Stage naziv je za seriju koncerata koji su se u sarajevskom Domu mladih održavali za vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala, po završetku filmskih projekcija. Iako organizacijski nije imao nikakve veze sa Festivalom, od svog početka bio je zamišljen i koncipiran kao nezvanični after party SFF-a.
Prvi Sarajevo Music Stage održan je 2005. godine u SA Clubu, a 2006. i 2007. u Međunarodnom centru za djecu i mlade Grbavica. Od 2008. godine Sarajevo Music Stage je svoje mjesto pronašao u Domu mladih.
Organizator Nedžad Podžić u razgovoru za Klix.ba ističe kako je Sarajevo Music Stage kroz devet godina postojanja ugostio sva značajna imena ex-yu scene.
"Doveli smo skoro sve bendove - od Slovenije do Makedonije, od Magnifica, Prljavog kazališta, Bajage, Bombaj štampe, Zabranjenog pušenja, pa do Severine... Svi bendovi koji iole išta znače na ovim prostorima, bili su na Sarajevo Music Stageu."
Na ovom su festivalu, između ostalih, nastupili: Skroz, Magnifico, Cubismo, Mostar Sevdah Reunion, Boban Marković Orchestra, Massimo Savić, Letu štuke, Zabranjeno pušenje, Jinx, Kultur Shock, Flamingosi, Hladno pivo, Laibach, Dubioza kolektiv, Kosheen, Bajaga i Instruktori, Nina Badrić, Laka, Aleksandra Radović, Colonia, Dvadesetorica, Prljavo kazalište, Darko Rundek & Cargo Orchestra, Bombaj štampa, Zoster, Frenkie, Kiril Džajkovski, Van Gogh, Lollobrigida, 2Cellos, Crvena jabuka, Rambo Amadeus, Toni Cetinski, Urban & 4, Hari Mata Hari...
"Na Sarajevo Music Stageu su nastupila bukvalno sva imena sa prostora bivše Jugoslavije, a između ostalog, tu su bili i Laibach i Kosheen, te jako puno nekih manjih bendova iz Evrope, budući da smo nastojali da se ne ograničimo samo na regiju", pojašnjava Nedžad Podžić.
Bez podrške sponzora
"Ne mogu reći da nam je dosadilo, ali nam je postalo mučno to ponavljanje jednog te istog", kazao je Podžić u razgovoru za Klix.ba.
Međutim, kao osnovni razlog prestanka rada Sarajevo Music Stagea, Podžić navodi probleme financijske prirode.
Kaže kako su organizatori željeli da "idu naprijed i prošire priču", ali budući da to jako puno košta, sponzori ih nisu mogli ispratiti. Iako su prošle godine, kako navodi, imali dobru saradnju sa Skenderijom, ove je godine došlo do povećanja cijena koje sponzori odlučili da ne podrže. A kako projekti ovakve vrste žive i ovise od sponzora...
"Prošle godine smo imali vrhunac i dva benda za jednu noć, dakle ukupno 18 bendova za devet dana. Sve to košta jako puno. Ako kartu zacijenite 20 KM, to je horor varijanta. Znamo kakva je situacija, ljudi nemaju novca da isprate tu priču", pojašnjava Podžić.
Pored, kako navodi, i nekih privatnih razloga zbog kojih su odlučili da prestanu s radom, dodaje kako mu je žao što niko od gradskih vlasti nije prepoznao tu priču, budući da se radilo o projektu za koji su znali i ljudi širom regije, te po kojem je "Sarajevo, između ostalog, bilo prepoznatljivo."
"Iskreno, žao mi je, ali jednostavno ne možemo ostati na istom nivou kao prethodnih godina, niti možemo ići ispod. U svemu što radimo nastojimo da idemo naprijed, ali ovo nažalost nismo mogli", pojasnio je Podžić.
"Ovo je jedan veliki teferič"
Podžić je, komentarišući općenito muzičku ponudu u gradu za vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala (koncerti, svirke i partyji koje samostalno organizuju brojni klubovi i kafići), kazao kako ga sve to podsjeća na jednu "paradu pijanstva i kiča".
"Čini mi se da je to sve krenulo nekim pogrešnim tokom. Za to ne krivim festival, već grad. Nevjerovatno je da u centru grada trešte narodnjaci", ističe on.
Dodaje kako ipak postoje ljudi koji pokušavaju da organizuju muzičke sadržaje koji "ne uključuju neke poluljude iz ruralnih predjela kao pjevače" i da im drži fige, ali dodaje kako u ovom gradu, u zadnjih nekoliko godina, "sve što nisu narodnjaci - propada".
"Sve je krenulo tim nekim teferič putem... osuđeno je na propast. Valjda je takva ta populacija danas, ratna i postratna generacija forsiraju neke stvari koje meni nisu jasne. Ima tu nekih pojedinaca koji rade drugačije stvari, ali u osnovi - ovo je teferič."
