Sejo Sexon: Nele je bio ikona Jugoslavije i mislim da mu je Sarajevo duboko ispod kože, Haris Džinović mi je bio babysitter
Zabranjeno pušenje će 24. maja održati besplatan koncert u Skenderiji kao svojevrsni poklon građanima Sarajeva i svim njegovim gostima pa je odmah na početku rekao zašto su upravo Sarajevu odlučili pokloniti nastup.
"Cijelom ovom gradu dugujem autorska prava za ove pjesme koje radim jer mi smo iskoristili priče, legende grada i neke gradske junake i od toga stvorili svoje pjesme. De facto, autori tih pjesama su ljudi koji ovdje žive. Najmanje što mogu da uradim, kad već nisam pošteno platio autorski rad Sarajevu, da barem uradim neki koncert i da počastim tim koncertom ljude koji žele doći", rekao je Sejo Sexon na početku intervjua.
Zabranjeno pušenje je bend kojeg slušaju sve generacije
Kako je ranije najavljeno, koncert će trajati tri sata, a bend će nastojati da obuhvati kako stare, tako i nove pjesme, budući da ih slušaju sve generacije.
Sejo Sexon se tom prilikom prisjetio kada je zajedno s djecom posjetio Muzej "Bitka za ranjenike na Neretvi" u Jablanici, gdje je zapravo shvatio kako njegov sin gotovo da ne zna ništa o tim vremenima pa mu je fascinantno kako postoje mladi koji slušaju njihove pjesme.
"Ja sam bio s djecom prošle godine u Jablanici i vidio sam da je otvoren muzej. Išli smo prema moru, htjeli smo popit kafu, vidjeli smo da je otvoren muzej. Moja mala imala tad 12 godina, ali moj sin ima 19 godina. On mene pita: 'Tata, šta se ovdje desilo?' Onda ja shvatim da on u svojih 12 godina školovanja nije nikada čuo za bitku na Neretvi, a onda i vjerovatno o Danu republike, Titu i svim tim stvarima. Mlada generacija danas to izgleda i ne uči u školama i nisu 'apdejtirani', a naše su pjesme dosta uronjene u prošlost i zaista mi je enigma kako mladi ljudi se interesuju za to", ispričao je.
Nakon rata smo se htjeli zvati "Elvis J. Kurtović i Sejo Sexon Big Band"
Sejo Sexon je potom govorio i o pisanju pjesama, svojoj publici te s kakvim se izazovima bend suočavao nakon rata. Naime, budući da je dio članova napustilo bend tokom rata, oni su razmišljali o promjeni imena benda Zabranjeno pušenje.
"To je izdavač inzistirao kada je čuo repertoar, Rekao je: 'Vi nazovite ovo kako god hoćete, mi smo se htjeli zvati 'Elvis J. Kurtović i Sejo Sexon Big Band', jer smo ostali bez 90 posto ekipe. Sedam godine je pauze, to je dovoljno dugo da te ljudi zaborave", otkrio je.
On navodi kako je i njihova publika vrlo zahtjevna te da je vrlo lako pjevati narodnjake, jer kako kaže narodnjak ima četiri riječi u refrenu, dok se za pjesme Zabranjenog pušenja čovjek treba potruditi.
"To nije obična publika. To je više jedna sljedba, to je više jedna kasta, to je više jedna sekta. Ta publika koja nas prati, ne odustaje od nas 40 godina. Tako da takvoj publici ponuditi nešto i nazvati ga 'Zabranjeno pušenje' je bila jako rizična stvar", rekao je o izazovima benda.
Imao sam čast da mi Haris Džinović bude babysitter
Sexon je govorio i o narodnoj muzici te kako je bilo nemoguće odrastati uz nju, a onda je u razgovoru s Emelom Burdžović potvrdio da ga je u djetinjstvu čuvao Haris Džinović.
"Ja ne znam da li se i on toga sjeća. Meni je to ispričala moja mama. Moja baka i Harisova mama su bile najbolje prijateljice i one bi znale otići dolje u park na kafu, a on je bio malo stariji od mene i svirao je harmoniku u to doba. Ona bi ostavila njega da mene čuva, a one bi išle na kafu. Vjerovatno sam ja njemu išao na živce, ja sam tad imao možda tri godine. Imam tu čast da mi je Haris Džinović bio babysitter", podijelio je Sexon.
S tim u vezi rekao je šta misli o narodnjacima i drugim trendovima te da i on sam često sluša različite žanrove.
"Pjesme Harisa Džinovića su pjesme koje imaju svoj trenutak. Pjesma zavisi od atmosfere. Meni su uvijek smiješni ljudi koji cijeli dan slušaju punk. Ja kad pijem kafu ujutro, ja pustim Harisa Džinovića.
Nele nije otišao kao prognanik
Na kraju je govorio i o Neletu Karajliću, gdje ga je Burdžović upitala: "Da li je Nele bio miš koji je napustio brod?", a Sexon je odgovorio kako ne treba zamjeriti ljudima koji se plaše rata.
"Da je bilo koja druga situacija osim rata, rekao bih vam 'da', ali ja zaista ne mislim da treba prozivati ljude koji su u ratu napustili neko mjesto, neki grad. Nije tih ljudi malo, pet miliona ljudi je napustilo Ukrajinu u ovom trenutku kad su ruski tenkovi udaljeni 100 kilometara od glavnog grada. Hoću da kažem, strah, nagon za opstankom, nagon za preživljavanjem kod ljudi je zapravo i doveo do toga smo opstali ko vrsta. Ne treba zamjeriti ljudima koji se boje", istaknuo je.
No, Burdžović je naglasila da se pitanje odnosilo na to da je važno kako čovjek ode i šta govori kada napusti državu u kojoj je živio, na šta je Sexon odgovorio:
"Vi ste mene pitali da li je momenat odlaska ljudi iz Sarajeva u ratu, momenat koji možemo nazvati 'miševskim' i u tom trenutku je to jedan legitimni čin. U tom trenutku je to čovjek s dvoje djece, nije ni jedini, rijeke ljudi su otišli iz ovog grada. Ono što sam ja imao problem, a vjerovatno i vi i cijeli ovaj grad je što je Nele pokuš'o dobiti naklonost nove sredine na jedan način, koji nije primjeren i koji nije pošten, a što je najbitnije nije istinit. Nele nije otišao kao prognanik niti je u Sarajevu ikada postajala politika da se nekoga istjera iz Sarajeva. Ravnopravno su pobjegli i Srbi i Hrvati i muslimani, koji su se bojali granate."
Objasnio je kako su mnogi trpili posljedice rata, ali da ne podržava Neletove postupke uz pomoć kojih je gradio novi život i karijeru.
"Moj komšija je dobio slom živaca od granata, ja sam u vojsci ispalio više od 300 granata pa mi te eksplozije nisu bile tako strašne. Glumce za akcione filmove treniraju tako što pored njih pucaju granate. Nije to normalno i mnogi ljudi su i poslije imali PTSP i psihičkih problema zbog toga. Ne treba zamjeriti ljudima koji se boje, ne treba zamjeriti ljudima kojima su eksplozije strašne i izazivaju paniku. Međutim, otići u neku sredinu i graditi svoj novi život, svoju novu karijeru na tome što ćeš pljuvati svoj grad ili pričati jednu priču, koja je potpuno konstrukcija i neistina, jer je to oportuno u tom političkom trenutku za nekoga i jer ti to može donijeti neki uzgon u karijeri", nastavio je.
Ističe kako nije znao kakva je situacija u Srbiji, ali smatra da je Nele bio čovjek koji je mogao nastaviti karijeru bilo gdje.
"To je čovjek koji je mogao nastaviti karijeru bilo gdje. On je bio jedna ikona Jugoslavije. Mislim da osim Lepe Brene, popularnijeg čovjeka u toj zemlji nije bilo", smatra.
Sexon je čak rekao da su se Nele i on sreli na sahrani Sejinog oca u Beogradu.
"Čudno je to. Ne znam šta bih vam rekao. Ja sam u Beogradu pokopao oca. Druga žena mog oca bila je Beograđanka. Oni su s Grbavice, pošto nisu mogli dobiti papire za Hrvatsku, jer je to moralo biti garantno pismo, oni su na kraju završili u Beogradu i tu je moj stari umro. On je došao na sahranu mog oca pošto smo mi svi znali. Pogotovo što je moj otac cijeli rat bio u Beogradu, iz mog benda su manje-više gore bili svi.
On ističe kako su razgovarali četiri sata o Sarajevu i svojim zajedničkim prijateljima te da Nele ni tada nije objasnio razloge zašto je govorio protiv Sarajeva. Smatra da je Neletu Sarajevo duboko ispod kože.
"Nismo stigli do te teme doći, taj razgovor je trajao jedno četiri sata, mi smo do pet ujutro završili u kafani. On je mene uzduž i poprijeko za sve Sarajlije pitao. Tako da nismo ni došli do te teme zašto i kako, samo sam vidio da on i dalje bez obzira na svoju retoriki i bez obzira na taj svoj imidž koji gradi tamo, mislim da je Sarajevo njemu duboko, duboko ispod kože još uvijek i da mu je taj dio života itekako važan", dodao je.
Na kraju intervjua, Sejo je otkrio da će uskoro objaviti i knjigu koja će objasniti ko su stvarni junaci njihovih pjesama.
Cijeli intervju i gostovanje Seje Sexona u Klix Studiju možete pogledati na našem YouTube kanalu, kao i na portalu Klix.ba.
Također nas možete slušati i na Spotify, Apple Podcastu, Amazon Music i drugim platformama.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
