Sejo Sexon: Neletovu važnost za uspjeh Zabranjenog pušenja niko ne može osporiti
Smatra da je film "Zabranjeno pušenje u Sarajevu" ljudima interesantan jer ne govori o likovima, već o atmosferi tog vremena koju mlađi ljudi idealiziraju jer im se čini kao bolja prošlost. Ističe kako je to bilo kontradiktorno vrijeme, jer je država koja ih je zabranjivala istovremeno finansirala klubove u kojima su svirali i omladinsku štampu koja ih je podržavala.
O zainteresiranosti stranaca za jedan pokret tipičan za ovaj prostor, dok istovremeno na ovim prostorima fali takve inicijative, Sejo Sexon kaže da je to već standardno te da je najteže uspjeti u Sarajevu.
"Najteže je uspjeti u Sarajevu, ali kad u Sarajevu uspiješ onda možeš uspjeti i u New Yorku ili bilo gdje na svijetu. Tim potcjenjivanjem i nipodaštavanjem očvrsne svaka grupa, režiser, čovjek koji se bavi umjetnošću... Uostalom, cijeli taj pokret je realiziran u drugim gradovima. Novi primitivizam nisu izdavali sarajevski izdavači, niti je taj pokret imao podršku zvanične politike. Nije to slučaj samo s nama, isto je i kada je riječ o Indexima, Bijelom dugmetu, Plavom orkestru, Crvenoj jabuci... Sarajevo je sve posljednje prepoznalo, ta izdanja su se u milionskim tiražima zadržala u nekim drugim sredinama pa stoga ne čudi što su Italijani i Francuzi imali interes da snime film", rekao je Sexon u razgovoru za Klix.ba i dodao da je upravo u tome odgovor zašto dobre stvari dolaze iz Sarajeva, koje nikad neće prevazići taj sindrom.
Nezaobilazna tema razgovora sa Sejom je i odnos sa bivšim članom grupe Neletom Karajlićem. Kroz film "Zabranjeno pušenje u Sarajevu" provlači se ideja da je Emir Kusturica najviše utjecao na Neleta.
"Emir Kusturica je osoba jakog personalitija i nije lako odoljeti njegovoj energiji, ali s druge strane, svaki čovjek je odgovoran za sebe. Svako bira svoj put pa i Nele koji u filmu kaže da je uvijek imao izbor i da je svaki put napravio pogrešan", rekao je Sexon dodajući da je Neletov grijeh to što je izrekao nekoliko budalaština.
"Ovaj grad je oprostio svakome pa bi i njemu. Niko nije zamjerio nikome što je otišao iz ovog grada, pa ko bi zamjerio čovjeku koji se boji smrti i granata. Nikada u životu nisam preko usta prevalio tu rečenicu: 'Što si otišao? Mislim, od dva miliona granata'", kazao je Sexon.
Smatra da nema razloga da treća stolica bude prazna i dodaje da će 2. januara na koncertu Zabranjenog pušenja u Beogradu ta stolica biti tu.
"Niko ne može osporiti važnost Neleta Karajlića za uspjeh ovog benda. Zabranjeno pušenje i danas svira, nadrealisti snimaju, odluka je na njemu", rekao je Sexon.
Sarajevski duh i specifičan humor
"Bog je dao da Sarajevo pripada svima i nikome i upravo iz takvih sredina izlazi jedan specifičan humor. Humor je izlaz, to smo naučili u ratu jer se tada nismo ništa manje smijali. Humor je alternativna ludilu, a ovdje ludila ima dosta pa ima dosta i humora", rekao je Sexon.
Objašnjava da su najveće dostignuće bosanskog humora vicevi o Muji i Sulji.
"Nije slučajno da zemlja koja ima toliko viceva o sebi i svojim ljudima zapravo radi ozbiljne stvari u umjetnosti, jer je to definiše. Mi smo u tome daleko otišli, a infrastruktura to ne prati. Ipak, to je na neki način filter jer se kod nas ne može svako baviti filmom ili rock'n'rollom, to je posebna vrsta fanatika i entuzijasta gdje je u suštini najeksplicitnija ta ljubav. Nas ljubav drži u tom poslu, a zaljubljenici prave najbolje stvari", rekao je Sexon.
Osuđeni smo, kaže, na pojedinačne incidente koji se tu i tamo dese, jer smo zemlja s najvećim filmskim festivalom, a najmanje filmovima i zemlja s mega koncertima i rock scenom koja se gasi.
Ljudi žive nadrealne stvari i najveća ludila
Komentirajući današnje društvene prilike i političku scenu koja je, kako kaže, današnja "Top lista nadrealista", objašnjava da je to teško prevazići.
"Novi primitivizam je imao mitske profesore, titule, nobelovce, zvijezde pa čak i mitske univerzitete na Sokocu, a danas su sve to realne stvari. Život je prevazišao sva naša luda predviđanja i nadrealizam u našim glavama. Izbijeni su nam aduti iz ruku i ne možemo napraviti veća ludila od onih koja ljudi žive", objašnjava Sexon.
Na koncertima Zabranjenog pušenja prisutne su razne generacije, a kaže da je to lijep kompliment.
"Elvis mi uvijek kaže: 'Sejo Sexon je zabava za cijelu obitelj'. Lijep je to kompliment, kao i nastupi van Sarajeva, jer nije lako biti izbor nekih ljudi koji govore drugim jezikom i žive hiljadama kilometara odavde", rekao je Sexon.
Na pitanje je li novim generacijama teško približiti stare pjesme Sejo objašnjava da one, poput djece, žive svoj život i da se na to ne može utjecati.
"S našim su se pjesmama vremenom dešavala razna čuda. Pjesmu 'Yugo 45' prve dvije godine nikad niko nije zavrtio, a onda je ta pjesma postala himna jedne nove paradigme. Pjesme imaju svoj život i nikad ne znaš koja im je sudbima. Mi smo, sa dosta šprdnje, napravili pjesmu za film 'Nafaka' o nekoj paravojnoj formaciji koja u svom klubu pušta proustaške pjesme, a danas je ta pjesma himna zapadne Hercegovine. Jednostavno, nikad ne znaš kome će neka pjesma biti važna i bitna", objašnjava Sexon.
Godinu 2016. ocjenjuje dobrom ističući da nije bitno šta je dobio u toj godini, već koliko je dao.
"Napravili smo nekoliko lijepih spotova i koncerata. Uvijek gledam šta mogu napraviti i ostaviti, a ishod je kao u poljoprivredi - nekad jabuke rode, nekad ne. Nikad ne znaš", rekao je Sexon.
Trenutno su završili montažu spota za pjesmu "Kafana kod Keke", koji su snimali ljetos, te prikupljaju budžet da završe snimanje filma o Pišonji i Žugi, a pripremaju i novogodišnje koncerte.
"Imamo mini turneju za Božić u Sloveniji, za Novu godinu sviramo u Skoplju, a nakon toga smo u Beogradu. Također, pravimo jedan poseban repertoar na koji vraćamo stare stvari poput pjesme 'Piccola storia de grande amore' koju nije lako izvesti", otkrio je Sejo ističući ponos jer je pjesmu koja ima aranžman simfonijskog orkestra uspjelo odsvirati šest ljudi.
