Trajno kritičan i osjetljiv na negativnosti društva, Sejo danas živi s porodicom u mirnoj zagrebačkoj ulici u kojoj na proljeće kod susjeda počinju mirisati roštilji. Kao diplomirani historičar, u razgovoru za Anadoliju kaže kako je svjestan koliko je truda potrebno kako bi se iskorijenila univerzalna ljudska glupost, pa i ona u BiH.
"Imamo tu sreću ili nesreću da Zabranjeno pušenje svi svojataju kao Ivu Andrića, što je lijep kompliment. Imamo prednost da smo 'bend otprije' pa nastupamo manje-više u cijelom regionu, od Makedonije sve do Slovenije. A ja sam klasični gastarbajter: živim u Zagrebu, trošim u Sarajevu, gdje mi je uža familija. Ova proširena, klinci, unuci i praunuci su mi u Zagrebu. U Zagrebu nam je produkcija i izdavači, u Sarajevu je inspiracija, tamo nastaju pjesme i priče. Teško se bavit rock 'n' rollom u Švicarskoj, ali u Sarajevu - nije teško“, priča Sejo Sexon dok sjedimo uz rub parka zagrebačkog Voltinog naselja.
Zabranjeno pušenje je od početka rata, iza raspada prve postave, do današnjih dana snimilo veći dio opusa. Publika Zabranjenog pušenja je velikih očekivanja i nije joj lako "uvaliti" novi repertoar, ali pjesme poput "Yugo 45" i "Karabaja" dobar su dio sadašnjih njihovih koncerata.
Politika prijateljstva
Za Seju Sexona, Nele Karajlić, raniji pjevač prve postave benda, je svojim odlaskom u Beograd napustio "bolju prošlost": "Naši 'fanovi' čeznu za nekim 'reunionom', ali teško je kad s druge strane imaš ljude koji Sarajevo smatraju 'džamahirijom', otpisanim gradom, što nije točno, a to dokazuju bendovi, filmovi, kazališne predstave..."
Na pitanje kako komentirati izjavu Neleta Karajlića da bi "Sarajevo postalo multietično kad bi se u njega doselili Kinezi", Sejo odgovara: "Sarajevo bi bilo multietično kada bi se svi koji su otišli vratili u njega, a ne bi glumili primadone i dodvoravali se sredinama koje su ih prihvatile".
Sexon kaže da je poslijeratno Sarajevo ništa manje uspješno nego ono prijeratno: "Možda još nismo olimpijadu, ali sve drugo smo ponudili regionu uzdignuta čela. Nitko danas ne može reći da je Dubioza kolektiv lošiji bend od Bijelog dugmeta".
"Žao mi je da se u Bosni ljudi pozivaju na 'daytone', nekakve okvire koji su im odredili neki strani ljudi u nekim dalekim vazdušnim bazama, a da ne vide da je za njihovu budućnost puno praktičnije da sami urede svoje stvari. Ono što je vrijedilo u bivšoj Jugoslaviji je da je bilo više tog 'selfrespecta' i samosvijesti da se može ovdje i samostalno nešto napraviti", nastavlja Sejo.
Sexon kaže da se Sarajevu dogodila intelektualna devastacija.
"Među 150 hiljada ljudi koji su otišli bilo je mnogo vrijednih, a mi ih nismo pokušali vratiti. Nuspojava toga je jeftina kultura i politika, u Sarajevu je sve turbofolk, čak i historija. Mi hoćemo da budemo Egipat, da imamo tu civilizaciju, svoje piramide".
Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju dobila korektiv, kaže Sejo, a Bosna i Hercegovina ne pripada nijednoj zajednici, čak ni balkanskoj, pa je "idealan objekt za iživljavanje, pljačku i nacionalnu materiju koja je u funkciji ove prve dvije stvari".
Vatreni Zmajevi
Na spomen bh. reprezentacije, Seju ozari osmijeh: "Nogomet je za mene završena priča. Kada je se BiH plasirala na Svjetsko prvenstvo, ja više nikakvih želja i ambicija nemam što se tiče nogometa. Za mene je to kraj svijeta, ostvarenje svih mojih snova, molio sam Boga da me poživi da vidim odlazak Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo. Vatreni su nam vratili ono malo ponosa i dostojanstva", kaže Sejo koji ima velik dio porodice u Argentini: "Pedeset godina su u Buenos Airesu, imat će problem za koga navijati!"
Novi album Zabranjenog pušenja naslova "Radovi na cesti" može se besplatno preslušati na službenoj internetskoj stranici benda.
Možete li prepoznati koja sarajevska ulica je na fotografiji snimljenoj 1947. godine?
