Tony Cetinski: Na kraju karijere ću objaviti rock album, to je moje obećanje iz mladosti

"Moraš biti opušten, povezati se sa ljudima, slušati šta ti pričaju. Sprijatelji se, druži i uživaj. Sarajevo pamtim po emociji, komunikaciji sa taksistima i ljudima na ulici. Da sam na početku karijere imao recept za uspjeh, vjerovatno nikada ne bih uspio. Sve je to išlo postepeno, sa puno truda", kaže nam Tony dodavši da ga je sarajevska publika naučila kako biti prizeman i kako cijeniti male stvari.

Za vrijeme svoje karijere se nije puno mijenjao, u sve ono u šta je vjerovao u početku vjeruje i sad. Još uvijek ga u poslu vodi samo ljubav, te smatra da se to nikada neće promijeniti.

"Nikad nisam formirao tu neku 'masku' pred svijetom, tako da nikad nisam imao potrebu da je skidam i vraćam ponovo. Ljudi me znaju onakvog kakav sam stvarno. U toku karijere se puno puta desilo da u nečemu pogriješim, pa budem nesiguran sam u sebe. Publika je tada tu, strpljivo me gurnu nazad na scenu i kažu mi da je sve uredu", kaže nam Tony.

Publika se od početka njegove karijere mijenjala, ali na način da su rasli sa njim. 1996. godine su to bili mladi ljudi koji su danas, nešto više od 20 godina kasnije, roditelji koji dovode svoju djecu na koncerte i uče ih Tonyjeve pjesme. Pjevačev odnos sa njima se znatno produbio i on ističe kako mu je beskrajno drago radi toga.

"Mladima koji tek počinju bih preporučio da ostanu čvrsto na zemlji, bez obzira na to koliki uspjeh naprave. Nekad će možda htjeti i odustati, ali je važno da se sjete zbog čega su počeli", kaže.

Tonyja smo pitali koja mu je pjesma omiljena, te nam je bez razmišljanja odgovorio "Kad žena zavoli" i "Kao u snu", te "23 prosinac".

"23. prosinac je pjesma u kojoj sam shvatio da sam ušao u nešto mnogo dublje. Taj tekst je jako težak i iskren. Svaka moja pjesma je duboka i iskrena, ali ova je jednostavno nešto posebno", kaže naš sagovornik.

Upravo zato što ju Tony izvodi na poseban način, publika ga ne pušta da napusti scenu ako ne izvede upravo tu numeru. Prema Tonyjevim riječima, "23. prosinac" je pjesma koja je ujedinila mnoge ljude u njihovoj boli. Tu pjesmu su znali i na mjestima gdje je to najmanje očekivao. Upravo to, kaže Tony, dokazuje koliko je ustvari ljudi u svijetu koji su nekoga izgubili i koji se u njoj pronalaze.

"Nisam znao da se ta pjesma toliko slušala, pogotovo u Bosni tokom rata. Pjesma je rađena prema istinitoj priči. Isprva sam je dobio kao standardnu ljubavnu pjesmu, pa sam u nju ubacio još neke dijelove zahvaljujući djevojci koju sam upoznao u blizini Zagreba. Bila je odlična osoba, kao i cijelo to društvo koje je tada bilo prisutno tu", priča pjevač.

Dva dana nakon toga, Tonyja je nazvao jedan od prijatelja iz tog društva, te mu je javio kako je ta djevojka na putu za svoju vlastitu svadbu poginula u saobraćajnoj nesreći.

"To mi je ostalo urezano u sjećanju kao strašna tragedija. To je kao da upoznaš anđela i onda on odmah odleti. Tad sam bio jako mlad i možda je to još jedan dio koji težine koju ta pjesma nosi. Ali nikada nisam očekivao da će se toliko ljudi poistovjetiti sa svim tim", rekao je.

Putovanja su idealan način odmaranja

Balansa između privatnog života i posla nema, odavno je ujedinio tempo ta dva svijeta i već dugo funkcioniše tako. Ipak, sjetno navodi kako je odmor vjerovatno potreban više njegovoj ženi nego njemu. Trudi se da što više putuje sa njom, to je njihov način odmora.

"Kad otputujemo, moram ugasiti sve društvene mreže i načine komunikacije. Kad jednom uđeš u mašineriju, navikneš tako živjeti. Želim da moja žena odmori od mog posla, zato to radim", kaže.

Saradnje sa Oliverom Dragojevićem i Tošetom Proeskim su mu omiljene, čuva ih najbliže srcu. Osim njih, voli i saradnje sa opernim umjetnicima. U budućnosti planira još nekoliko dueta, ali ne želi otkrivati više detalja prije vremena.

"Privatno slušam samo svoju ženu (smijeh), šalim se, slušam Stinga, AC/DC, Pink Floyd.. U početku karijere sam želio biti roker i tada sam se ugledao na AC/DC. Tada sam obećao svojim prijateljima iz djetinstva u Rovinju da ću snimiti rock album negdje pred kraj karijere", kroz smijeh će Tony.

Intervju je zaključio komentarisanjem saradnji sa mlađim izvođačima koji se tek probijaju na scenu.

"Njima je danas puno teže probiti se nego što je to nekad bilo nama. Koliko god se čini da je lako postati, teško je opstati danas. Više se prate brojevi pregleda na YouTubeu nego kvaliteta ili nešto tako. Ljudi se zavaravaju ako imaju mnogo pregleda, da su automatski i kvalitetni. Onda dođu u manji gradić i iznenade se ako niko ne zna za njih", kaže naš sagovornik.

Upravo zbog toga želi pomoći mladima da dobiju svoju šansu i da uz njega nauče neke stvari. Ističe da kvaliteta opstaje, te prave i dobre pjesme i ljudi uvijek uspijevaju odoliti zubu vremena.