Tri godine bez Olivera Dragojevića: Dobri duh Dalmacije koji nas je sve činio boljima

"Znate kako, u meni se miješaju dva osjećaja. Kao da su u sukobu. Jedan je taj da mi Oliver strahovito nedostaje kao prijatelj. Nedostaje mi kao neko s kim bih ja u miru sjedio i mogli bismo pričati i o našim manama. Nedostaje mi tako, to je ljudski i najintimnije", govori Gibonni u razgovoru za Klix.ba.

S druge strane je, kaže, ogroman ponos: "Iako ga nema, čini mi se kao da je prvi put ispoštovana veličina nekoga ko nas je činio boljima. On je ipak čovjek koji bi nama popravio dan, svojim glasom, svojim odabirom pjesama koje pjeva. To je u Dalmaciji bilo toliko duboko da je to nezamislivo".

Gibonni se s osmijehom prisjeća prijatelja, opisujući ga kao vrlo iskrenog i dobrog čovjeka, koji je oko sebe okupljao sebi slične.

"Bio je veliki prijatelj s Kemom Montenom, a kad pogledaš dušu pokojnog Keme - onda vidiš da je to nekako od slične sorte. Tih ljudi nema, gdje su ti ljudi koji, kad ih čuješ, čini ti se kao da ih poznaješ, iako se možda nikad niste sreli. A sad zamislite kako je kad ih i poznaješ, pa vidiš da je to ono što si mislio da tako i jeste. Vidiš da su posebni. Ponosan sam što ljudi to nisu zaboravili, što cijela ta priča nije bila trodnevna euforija nakon koje je uslijedilo otrežnjenje. To traje već tri godine. Ta jedna svijest. To je lijepo. Iako je sve skupa tužno i nema ga, lijepo je što ga čuvamo i pamtimo", kaže.