Umjetnica Lana Kostić Lakiko: Djevojke treba ohrabriti da krenu u osvajanje muških domena
Talentovana Lana gošća je XX3. izdanja Jazz Festa Sarajevo u sklopu kojeg će u sarajevskom Klubu 1 nastupiti 9. novembra. Publici će se predstaviti svojim solo projektom "Lakiko" koji opisuje kao projekt za violončelo, glas i elektroniku.
"Ideja za taj projekt nastala je u Švicarskoj, na mom završnom ispitu na neurologiji. Bila sam prikopčana na elektrode koje su mi bile muzička partitura. U cijelom tom sklopu sam se bavila konceptom slobodne volje i samim tim istraživala mogućnosti vlastitog muzičkog izražaja", kaže Lana u razgovoru za Klix.ba.
Otkriva nam kako se raduje nastupu na Jazz Festu, jer je, ističe, riječ o festivalu koji okuplja divne progresivne ljude. Upravo zbog toga joj je, priznaje nam, čast biti dio cijele te priče.
Lana je rođena i odrasla u Sarajevu, a iako godinama živi u Švicarskoj, kaže nam kako uvijek rado posjećuje rodni grad.
"Kada sam u Sarajevu, vrijeme uglavnom provodim s porodicom i prijateljima i čvrsto vjerujem da Sarajevo još uvijek ima da ponudi mnogo više od ćevapa", naglašava.
Nakon što je završila srednju školu u Sarajevu produžila je na usavršavanje u Njemačku i Švicarsku. Kroz razgovor se prisjetila svojih početaka u muzici, a vraćajući film unazad otkrila nam je da je sve počelo u liftu.
"Bila sam s mamom u liftu s koncert majstorom Zagrebačke filharmonije i nešto sam pjevala. Kad je ugledao moje ruke, koje su jako velike, rekao mi je da moram svirati violončelo. Ne znam da li se šalio, ali ja sam to vrlo ozbiljno shvatila. Tada sam imala četiri godine i jedva sam dočekala da počnem svirati nekoliko godina poslije", prisjeća se.
Lana danas iza sebe ima nekoliko autorskih pjesama, saradnji i uspješnih projekata. Uprkos svemu tome, sebe još uvijek smatra umjetnicom u pokušaju, pokrivajući tu tvrdnju izjavom kako još uvijek mnogo eksperimentiše, isprobava nove stvari i kombinuje razne muzičke elemente.
"Inspiraciju crpim iz svakodnevnice. Interesuju me obične stvari koje pokušavam čuti na drugačiji način", kratko objašnjava dodajući kako nema uzora, ali kako je otvorena za saradnje.
"Bila bih veoma sretna kada bih mogla sarađivati s bh. rediteljicom Jasmilom Žbanić", oktkriva nam.
Akcent stavlja na činjenicu da se trudi što više baviti domenima koji su inače rezervisani samo za muškarce, kao što su tonska produkcija i kompozicija. Uz to navodi i statistike iz Švicarske i Njemačke, kazavši kako u tamošnjoj produkciji radi svega dva posto žena, a 98 posto muškaraca. Slična situacija je i na akademijama gdje je samo 12 posto profesorica, dok ostalih 88 posto predavača čine muškarci. Naposljetku, među njemačkim i švicarskim izvođačima je samo 15 posto žena, a 85 posto muškaraca.
"Voljela bih ohrabriti druge djevojke da krenu u osvajanje takozvanih muških domena, njima je potrebna ta podrška. Možemo i hoćemo sve!", optimistično zaključuje razgovor naša sagovornica.
