Vlatko Stefanovski: Vremena se mijenjaju i treba se "apdejtovati" svakodnevno
Pisao je muziku i za mnoge filmove, ipak, njegovo ime se najviše veže za najpopularniji makedonski rock bend Leb i sol sa kojim je napravio hitove koji se i danas neprestano vrte po radiostanicama.
Vlatko ne posustaje i čini se da je aktivniji nego ikad. Uskoro treba izaći njegov novi CD, a ovog ljeta nastupit će i na OK festu koji se održava od 1. do 3. jula na Tjentištu.
Već dugo se bavite rock 'n' rollom i može se reći da ste veteran tog muzičkog pravca. Šta Vas još uvijek drži u formi?
To ne mogu objasniti. Sa mnogo saradnika sam započeo dosta projekata i saradnji. I sada me nekako vozi inercija i potreba da se neke stvari počnu, a neke druge da se završe do kraja. Vjerovatno i potreba za komunikaciju sa publikom dodaje malo goriva cijeloj priči.
Smatrate li da ste među 100 najboljih gitarista na planeti i jeste li u kontaktu sa nekim od poznatih svjetskih gitarista?
Nezahvalno je govoriti o sebi. Imao sam privilegiju upoznati mnoge velikane, a sa nekima i da sarađujem. Naprimjer Tommy Emmanuel je vjerovatno najbolji akustični gitarista na svijetu, a sa njim sam odsvirao dosta koncerata i snimio dva albuma u triju Kings of Strings. Da ne zaboravim i genijalnog gipsy jazz gitaristu Stochela Rosenberga koji je treći član tog trija. Inače radio sam i sa Janom Akkermanom, a upoznao sam Johna McLaughlina, Allana Holdswortha, Jeffa Becka, Stevea Lukathera, Stevea Stevensa, Mikea Landaua, Billa Frisella, Dereka Trucksa i još mnogo njih.
Ima li razlike između Stefanovskog sedamdesetih i osamdesetih kada ste harali s grupom Leb i sol i današnjeg Vlatka? Koliko ste se promijenili kao čovjek i kao umjetnik?
Glupo bi bilo da nema razlike. Nadam se da sam za sve ovo vrijeme nešto i naučio i pomalo evoluirao. Ali postoji i šarm mladog umjetnika, zanesenjaka, i strast koju je teško stalno držati na visini.
Ovog ljeta svirate na Tjentištu. Šta Vama inače znači to razdoblje naše historije i koliko ste vezani za staru Jugoslaviju?
Mislim da ću na Tjentištu biti prvi put i radujem se dolasku i nastupu na OK festu. Inače, ako me pitate za razdoblje oko Drugog svetskog rata, to je sigurno polje mog interesa i dokumentarce o tome redovno pratim sa velikom pažnjom. Da ne govorim o pričama koje sam slušao od roditelja. A film "Bitka na Sutjesci" gledao sam više puta.
Jeste li jugonostalgičar?
Nisam, ali često upoređujem nekadašnje vrijednosti.
Kako biste okarakterisali današnje vrijeme?
To je teško pitanje. Svi ga osjećamo na svojoj koži. Ako je vama dobra ova sadašnjost, meni je još bolja.
Danas su instrumenti dostupniji mladim ljudima, ali ne nagovještava se neko ko bi zamjenio muzičare poput Vas. Zašto je to tako?
Ma ima ih puno, ima stvarno velikih talenata i opasnih gitarista, ali i odličnih muzičara i kreativnih, pametnih mladih ljudi. Drugo je pitanje medijske eksponiranosti, prezasićenja od količine informacija i apetiti publike. Teško je nametnuti se i skrenuti pažnju na sebe kada ste mlad.
Vi i Radomir Mihailović Točak slovite kao dvojica najboljih gitarista sa ovih prostora koji su ikada svirali električnu gitaru.
Trudim sa da i danas buden aktivan i dobar. Ne možete se stalno oslanjati na minuli rad i na status legende. Vremena se mijenjaju i treba se "apdejtovati" svakodnevno. Koncert od jučer nije garancija za koncert sutra. Potreban je refresh i koncentracija!
Planovi za budućnost?
Za koji dan mi izlazi jedan album i DVD u Sloveniji, a planiram i novi album sa Miroslavom Tadićem. Čekaju me nastupi u okviru ljetnih festivala. Izlaze uskoro filmovi za koje sam radio muziku. Ipak, ne žurim nigdje, treba se malo i odmarati.
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
