Antikvarnica snova
368

Želimir Altarac Čičak: Teško vrijeme za kulturu, rock se bori s naci-subkulturnim primitivizmom

Piše: E. Ljubčić
Želimir Altarac Čičak
Želimir Altarac Čičak
Bh. muzičku scenu teško je zamisliti bez Želimira Altarca Čička, pjesnika, publiciste, novinara, muzičkog kritičara i pionira disk-džokejstva u bivšoj Jugoslaviji. Priče o nastanku i razvoju sarajevske pop rock scene objednio je u knjizi "Antikvarnica snova" koja je objavljena krajem prošle godine, a koja je naišla na veoma dobar prijem kod čitalaca.

"Antikvarnica snova" je Čičkova autobiografija/monografija koja dokumentarno bilježi razvoj sarajevske, bh. i ex-yu pop rock scene čiji je bio aktivni učesnik od njenih početaka do danas.

"Ideja postoji već desetak godina i po nagovoru mojih prijatelja, koji bi govorili 'pa ti si direktni učesnik mnogih zbivanja, de napiši, zabilježi to nek se zna šta je bilo i kako je bilo' počeo sam prije pet-šest godina da prevrćem po svojoj arhivi i tražim fotke, novinske zapise i kad me muze nadahnu pišem priče i zapise. Išlo je polako i tako je nastala 'Antikvarnica snova", rekao je Čičak na početku razgovora za Klix.ba.

Već na samom početku pod naslovom "Samo da se zna – odsanjano doživljeno" zabilježio je da su to samo neke od priča o ljudima s kojima je tokom proteklih decenija uspješno sarađivao od njihovih ranih radova, demo snimaka, prvih izlazaka na scenu...

"'Antikvarnica snova' je dokument jednog vremena od kada se kalila sarajevska pop rock scena do sticanja epiteta ex-yu šampiona. To je ilustrovana storija s intervjuima učesnika, tekstovima iz novina i radijskih emisija, dvije stotine fotografija, a od toga 20 posto raritetnih i neobjavljenih. To je moj autobigrafski zapis svijeta u kojem živismo i živimo. Istina, mnoge priče na ovih 440 strana nisu našle svoje mjesto, ali bit će prilike i za to", rekao je.

Saradnja s Indexima

U poglavlju "Moja poetska sanjarenja i snoviđenja" Čičak je pisao o saradnji s kultnom sarajevskom grupom Indexi i vremenu kada je kao mladi poeta pisao tekstove na muziku pokojnog gitariste Slobodana Bode Kovačevića.

"Tokom naših druženja bili smo na istim talasnim dužinama, satima zajedno slušali ploče, a ja sam imao i jednu od najvećih kolekcija vinil albuma ne samo u Sarajevu nego i šire. Krajem 60-ih godina u svijetu se pojavio novi talas avangardne underground muzike sa svojim predstavnicima i rock poetama Bobom Dylanom, Lou Reedom, Jimijem Hendrixom i Jimom Morrisonom čija ostvarenja sam pratio od njihovih početaka kao i bendova Pink Floyd, Yes i mnogoh drugih. Iz tog perioda našeg druženja nastale su tri pjesme koje su Indexe najavile kao predstavnike novog progresivnog zvuka, ne samo sarajevske muzičke scene, nego i scene bivše SFRJ", rekao je.

Dodaje kako je Bodo pratio njegove poetske radove, kao i večeri poezije po Domovima kulture i priča nam kako mu se posebno dopala pjesma "Negdje na kraju u zatišju" koju je još 1965. godine objavio u Poletu, školskom listu Prve gimnazije.

"Godinama je pokušavao da je uklopi u svoju kompoziciju i onda mi je jednog dana rekao 'ovi tvoji stihovi će se recitovati na početku i kraju ove kompozicije, a ti mi napiši tekst za pjevni dio pjesme'. Tako bi te nasta prva domaća rock poema, pjesma 'Negdje na kraju u zatišju' koja traje 11:38 minuta, a stihove na početku i kraju je recitovao Branko Ličen. Ta pjesma je snimljena 11. oktobra 1969. godine, a sljedeće je bila proglašena najslušanijom na Radio Sarajevu bez obzira na sve srceparajuće ljubavne i tralala šlagere. Inače, jedina pjesma iz naše saradnje koja je nastala za jedan dan bila je 'Svijet u kome živim' koja je također postala njihov klasik i kojom su obično završavali svoje koncerte", ispričao je.

Čičak ističe kako iz njihove autorske trilogije tih godina posebno mjesto ima pjesma "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" koja je objavljena 1972. godine na prvom maxi singlu, odnosno EP albumu na kojem su bile i pjesme "Plima" i "Ugasila je plamen".

"Tekstovi pjesama iz Bodine i moje trilogije kao da su pisani danas, a ne prije pet decenija. Moram priznati, ponosan sam na to da ih ljudi i danas vole, a posebno prve dvije 'Negdje na kraju u zatišju' i 'Svijet u kome živim' kao slike vremena u kojem bitišemo", rekao je.

Kulturna kriza na bh. muzičkoj sceni

Sarajevska pop rock scena je od jedne marginalne scene početkom 60-ih godina uspjela sa svojim predstavnicima stići do šampiona bivše Jugoslavije početkom 80-ih godina i tu titulu dostojanstveno nositi i braniti do početka ratnih godina. U tom periodu Sarajevo je bilo kulturni i urbani centar regije. Nažalost, poslije rata, a naročito u posljednjih nekoliko godina, svjedoci smo velike kulturne krize na bh. muzičkoj sceni.

"To je bilo vrijeme druženja, tolerancije i međusobnog iskrenog poštivanja. Mladi ljudi su iskazivali interesovanja za sva zbivanja u umjetnosti, a neki su rasli sa svojim budućim idolima i asovima. Dakle, rock'n'roll nije propao, nego se danas žestoko bori s općim naci subkulturnim primitivizmom u minimalnom medijskom prostoru i poplavi turbo folka, ritmova kojima se vraćamo u kameno doba. S televizijskih ekrana i naslovnica magazina nam se smješkaju kojekave guzate i sisate pjevačice skakačice, a s radijskih talasa njihovo jaukanje uz slične im turbo folk muskarčine. Rock muzika je najveći neprijatelj sve jačem naci-fašizmu i zato im se sužavaju prostori djelovanja, a o nekom kontinuitetu rada da i ne govorim. Teška vremena za kulturu pa i pop rock kulturu, ali imamo i naše Dubiozu kolektiv, Edu Maajku, Letu štuke, Zoster, Skroz, Laku i još neke koji uspješno nastavljaju bitku", rekao je.

Mnoga imena s te scene su slušana i prilično popularna i danas, no ipak ne možemo zanemariti činjenicu da zaboravljamo velike umjetnike i njihove zasluge.

"To je naša sarajevska i bh. poslijeratna velika boljka i drama. Razlog su nacionalističke pretenzije. Sada se prvo gleda kako se ko zove, koje je nacionalnosti pa tek onda tamo negdje u zapećku se vrednuju djela, umjetničke zasluge, očuvanje i njihovo priznavanje. Živimo u vremenu brisanja tragova tradicije i historije, a koju moramo sačuvati od zaborava i laži. Ko to ne umije nikad je neće ni imati", naglasio je.

Koncertna turneja "Antikvarnice snova"

Knjiga je naišla na veoma dobar prijem kod čitalaca.

"Komunikacija sa čitaocima je pokazala veoma dobre rezultate, posebno u mjestima gdje knjige nema u knjižarama, a to su ujedno interesantna druženja i nova poznanstva. Nisu to neke već uobičajene oficijelne promocije knjiga, a gdje god je moguće kao gosti domaćini zasviraju i neki bendovi", rekao je.

Tako je nakon pretpromocije u BKC-u u Sarajevu, koja je održana u okviru Prvog sajma izdavača BiH - Knjige u nišama, krajem decembra prošle godine u sarajevskom Domu mladih, mjestu na kojem su mnogi današnji muzički asovi počinjali svoju priču, održana koncertna promocija "Antikvarnice snova" na kojoj su nastupili Bombaj štampa, Osvajači, Vatreni poljubac, Regina, Konvoj, Kablovi, Starbridge i Foxy Head.

"Oni su tom prilikom nastupili bez honorara potvrdivši da iskrena prijateljstva prevazilaze sve barijere što nas dijele i to baš u najcrnje vrijeme kad nas dvije i po decenije po etno-naci torovima dijele", rekao je.

Nakon promocija "Antikvarnice snova" u Beogradu i Zenici, koje su također naišle na veliki interes, slijede koncertne promocije u mostarskom Muzičkom centru Pavarotti 27. oktobra i u zagrebačkom klubu "Cadillac" 3. novembra. Ove promocije predstavljaju početak mini turneje u sklopu kojih će Čičak "Antikvarnicu snova" predstaviti širom BiH, ali i u regiji.

"U Mostaru će osim mene govoriti mostarski muzički urednici i muzičari Mili Tiro, Boris Čerkuč i Željko Martinović uz popratne raritetne videozapise iz vremena o kojima je pisano u knjizi, a zatim će zasvirati mostarska grupa Bad Blues Band Bulevar. Na promociji u zagrebačkom klubu Cadillac će uz mene zboriti poznati hrvatski novinari Hrvoje Horvat i Goran Bakić te muzičar i producent Niksa Bratoš. Uz grupu Rockin' Neno & The Cadillac nastupit će i neki specijalni gosti. U Mostaru i Zagrebu knjiga će se moći kupiti uz specijalni popust samo za tu priliku", otkrio je Čičak na kraju razgovora za Klix.ba.