Nick Vujičić za Klix.ba: Nisam superheroj, najteži zadatak bio mi je prihvatiti da nemam ruke i noge

"Roditelji su mi pomogli da prihvatim sam sebe, to je bio najteži zadatak, a onda su me počeli voditi na javna mjesta. Pomogli su mi i da prihvatim činjenicu da će biti ljudi koji će me gledati drugačije. Međutim, oni su mi rekli da Bog ima plan za mene, da ne odustajem, da znam da me oni vole i da hrabro nastavim dalje kroz život. Kada sam uspio prihvatiti sam sebe, poslije je sve bilo lakše. Tad sam shvatio da će i ljudi lakše prihvatiti moje različitosti", iskren je Vujičić.

Njegova porodica i ljubav koju je od njih dobivao bili su mu podrška u prvim godinama života. Pravi problemi počeli su kada je krenuo u školu, gdje su mu se druga djeca neprestano rugala i kada je prvi put osjetio da mu njegova fizička različitost može donijeti probleme. Međutim, čak i tada sve je ubrzo krenulo nabolje i Nick je pronašao svoju inspiraciju koja ga je danas dovela do svjetske slave.

"Kada sam imao 17 godina, inspirisala me čistačica u srednjoj školi koja je postala motivacijska govornica. No, nikad ni sanjati nisam mogao da ću ja jednog dana postati motivacijski govornik. Nikad to nisam planirao biti, to je bila samo leteća pomisao. Nagovarali su me u školi da organizujem neke nastupe i održim motivacijski govor, ali sam odbijao tri mjeseca. Ne vjerujem u slučajnosti i ne znam da li mnogo ljudi to zna, ali najveći životni strah ljudi imaju od smrti i javnog nastupa. Smiješno je znati da bi neki ljudi radije umrli nego imali javni nastup. Dakle, svoj prvi govor imao sam pred šest ljudi", kaže Nick.

Njegov govor o nadi, vjeri i ljubavi svidio se ljudima i tako je sve krenulo. Malo po malo, Vujičić je počeo puniti dvorane, a za njegove seminare tražila se karta više.

"Tada sam vidio da su ljudi veoma emotivno reagovali na ono što sam im prenosio. Nakon toga zvali su me na razne događaje, u crkve, školske manifestacije... Imao sam 19 godina kada sam shvatio da sam rođen da budem motivacijski govornik. To me je sada odvelo na razne krajeve svijeta i do toga da inspirišem ljude širom svijeta, u čemu izuzetno uživam", govori Vujičić.

Pozitivne priče

Najpoznatiji svjetski motivacijski govornik Nick Vujičić stiže u BiH

Nick ima mali ekstremitet na kojem su dva nožna prsta. Tim ekstremitetom naučio je telefonirati, pisati na pisaćoj mašini i kompjuteru, svirati elektronske bubnjeve i igrati nogomet. Njegova priča i ono što je Nick danas, neodvojiva je od njegove vjere.

"Najveći vjetar u leđa daje mi moja vjera, ona me tjera naprijed. Također, jako mi pomaže supruga i činjenica da sam oženjen, a to je zasluga mojih roditelja jer su me odgojili tako da su mi dali do znanja da vrijedim, zatim moj tim ljudi koji me ohrabruje. Sada kada sam oženjen mogu reći da je moja supruga moja najveća inspiracija, ona me ohrabruje kada u životu stvari krenu nizbrdo. To što inspirišem druge ljude i što je ovo moj poziv, ne znači da meni ne treba inspiracija i ohrabrenje. Nisam superheroj, svi smo na istom brodu. Drago mi je da kroz životne izazove ne moram prolaziti sam, da imam ljubav svog života i svoju djecu koja me čine sretnim", priznaje Nick.

Biti roditelj je, dodaje, promijenilo njegov pogled na život.

"Moja velika želja bila je istražiti svijet i ne želim odustati od tog sna, ali definitivno ne želim propustiti djetinjstvo moje djece. Želim da me poznaju kao nekoga ko želi svijet učiniti boljim mjestom, a ne samo kao oca koji je drugačiji. Bilo je nevjerovatno vratiti se u moje djetinjstvo i sjetiti se kako su moji roditelji mene odgajali, kako bih to kasnije mogao da prenesem na svoju djecu. Da pokušam biti najbolji roditelj na svijetu. Naročito sada kada je moj otac preminuo, još je važnije da iskoristim svaki trenutak s djecom. Kad smo supruga i ja sami kod kuće, barem jednom sedmično idemo na spoj, jer razumijemo da je porodica vrlo važna", govori Nick.

"Ne trebaju vam ruke da biste se držali za srca", često ističe u svom govoru.

"Zagrlio sam barem 400 hiljada ljudi širom svijeta. Bilo je zabavno svaki put, volim zagrljaje", iskren je naš sagovornik.

Da je strah veći invaliditet nego nemati ruke i noge, smatra Vujičić. Kada osjeti trenutak slabosti, muzika i porodica su ono što ga smiruje i u čemu pronalazi mir.

"Da, smiruje me muzika i telefonski razgovor s mojom suprugom, odnosno vrijeme koje provedem s porodicom. Trenutak kada vidim svoju djecu kako se smiju je za mene najbolji na svijetu. Mir također pronalazim u meditaciji i čitanju Biblije. Ponekad tražim od ljudi da se mole za mene, to mi je jako važno", kaže nam Vujičić.

Na kraju razgovora, ljudima koji trenutno prolaze kroz velike životne probleme Nick poručuje da nikad ne odustaju, jer izazovi postoje da bi ojačali naša uvjerenja, a ne da bi nas pregazili.

"Ljudima koji prolaze kroz neke životne izazove želim reći da ne odustaju, da pronađu svrhu u životu i da znaju da, dok ne povjeruju da se čuda dešavaju, da ne mogu čudu ni svjedočiti. Kada ste u iskušenju da napustite svoje snove, natjerajte sebe da pokušate još samo jedan dan, jednu sedmicu, još jedan mjesec, još jednu godinu… Bit ćete iznenađeni onim što se dešava kada konstantno odbijate da odustanete. Kada vam se čini da vas sretni trenuci zaobilaze, stvorite sami takav trenutak", kaže Vujičić.