Povratak Mime Šahinpašića na male ekrane nakon teške bolesti
"Osjećam se kao dijete kad kreće u školu ili kad ga primaju u pionire", započeo je Mimo. "Neću da foliram, postoji velika doza uzbuđenja. Kada sam prije radio ovu emisiju, napišem tekst i izađem pred kameru. Sada je to malo drugačije, sad napišem po dva-tri puta, pa obrišem i krenem ispočetka. Jutros kad sam ustao sjeo sam s Norom, gdje će veća inspiracija od petnaestogodišnje gimnazijalke? Ona shvata moj posao, ali znate tinejdžere, oni su bitniji", kaže nam Šahinpašić.
Svojoj supruzi bih volio podići spomenik
Šahinpašić je naglasio da je za njega život činjenica da je sa svojom kćerkom Norom i suprugom Dajanom, da počinje raditi i naposlijetku – da ide na utakmice Željezničara.
"Dajana i Nora su se dobro nosile s mojom bolešću. Svojoj supruzi bih volio podići spomenik, ona je za mene žena stijena. Ona je uz Nedžada Omerspahića, čovjeka koji mi je dao bubreg, najzaslužnija što ja danas živim ponovo. U fokusu sam uvijek bio ja, svi su se meni divili. A ona je tu sa strane i opstaje te ima motiv i želju. To je neka čudna sreća. Punih usta možete reći – sreća. Ona se sa mnom borila i kroz prvu i kroz drugu transplataciju, ali i sa svim problemima koji su se desili između, a bilo ih je dosta", emotivno nam je rekao poznati novinar i voditelj.
Naglašava da su ljudi generalno zaboravili živjeti, uvijek se negdje žuri i uvijek ima nešto bitnije. Volio bi, kako kaže, da situacija nije takva da ljudi, pa i on sam, nauče živjeti tek nakon teške bolesti ili neke slične situacije.
"Ja sam uvijek pod nekom ručnom, ali trudim se da se opustim. Tražim razloge da živim. Ne smeta mi što više ne mogu pojesti 15 ćevapa kao nekad, znam da se nekih stvari treba odreći radi osmijeha", ističe Mimo
Svu snagu, energiju i inspiraciju pronalazi u porodici. Međutim, mnogo se ljudi javilo da pruži pomoć ili jednostavno podršku u cijeloj situaciji.
"Najveći problem sam imao poslije transplantacije, jer sam imao velikih problema s razmišljanjima i bio sam u lošem psihičkom stanju. Tako da sam se morao isključiti sa svih društvenih mreža, ne samo zbog ružnih komentara, nego i zbog lijepih. Ja često kažem, ne znam biti zvijezda. To nije bilo nekoliko poruka, nego je to lavina pažnje. Jednostavno je sve to bilo previše stresno za mene te sam vrlo često plakao zbog cijele te situacije", kaže Šahinpašić.
S Nedžadom kafu ćeifim, jer obojica znamo šta znači živjeti i uživati
Dvanaest dana je bio u postoperativnoj krizi te ističe da se i danas trese kada se mora vratiti u francuski gradić Grenoble na kontrole. Sve mu je to veoma teško palo i sretan je što je sve iza njega.
Retransplatacija ne bi bila moguća da nije bilo donatora Nedžada Omerspahića. Upoznali su se kada je Nedžadu bila potrebna pomoć u operaciji rožnjače, kada mu je Mimo pomogao.
"Kada je meni poslije svega toga trebao bubreg, 12 ljudi se javilo da mi pomogne. Među njima je bio i Nedžad te je insistirao da uzmu baš njegov bubreg. Na kraju se stvarno svelo na to da niko drugi nije bio kompatibilan osim njega", rekao je Mimo.
Nedžad i Mimo su i poslije operacije u stalnom konktaktu te mu se Nedžad svaku večer javi porukom oko 11 navečer. Kafu, kako kaže, ne piju, nego "ćeife", jer obojica znaju šta znači živjeti i uživati.
"Nedžad je jednostavno čovjek koji mi je spasio život, ali prije svega je raja. A toga je sve manje. Kad nekome nešto treba, on je tu, ali kada je njemu nešto potrebno uvijek traži način da to nabavi, a da pritom nikoga ne gnjavi", ističe Šahinpašić.
Kćerka Nora planira otići da studira van granica Bosne i Hercegovine. To je, kako kaže Šahinpašić, jedina bolja opcija za život mladih. Potrebno je da odu iz države u kojoj nemaju prostora za napredak. Ne želi biti sebičan i staviti ljubav prema kćeri ispred njene budućnosti te je spreman otpratiti je da studira vani.
Posebno hvali ljekare iz Francuske te Otvorenu mrežu i Batka. Naglašava da će u životu vjerovatno dati još mnogo intervjua u vezi s ovom bolesti, ali nikada neće moći u potpunosti zahvaliti svima koji su mu pomogli da borbu privede kraju.
"Oni ulaze u sobu nasmijani i ne daju da te boli. Ostaju na poslu duže, bore se za ljude", govori Šahinpašić o ljekarima iz Francuske i dodaje: "Ali, ima i ovdje kod nas divnih ljekara. Volio bih pohvaliti medicinske sestre koje su se brinule o meni i pomagale mi u Sarajevu. Da njih nema, sve bi se to raspalo. One su te koje čine čuda. Ja sam to svojim očima vidio",
U svom budućem radu će akcenat staviti na satiru te će se potruditi da pomogne ljudima, baš kao što su i oni pomogli njemu. Raduje se svemu što mu ide ususret i savjetuje ljudima da počnu živjeti punim plućima.
"Kad sam zdrav i kad sam bolestan, nađem ujutro nešto, bio to neki dogovor sa ženom ili kćerkom, bilo da je to utakmica, ali to me vodi ujutro i to me tjera da nastavljam dalje. Dajana i ja se sada ne razdvajamo. Ja sam njen priljepak, mi smo kao Ada i Buda", zaključio je Mimo.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
