Povratak Nadrealista: Zenit Đozić u Sarajevu otvara centar posvećen "novim primitivcima"

Sličan je projekat, putujuća izložba pod nazivom "Novi primitivizam za početnike" bio organiziran 2013. godine, a obišla je Beograd, Tuzlu, Sarajevo, Zagreb, Novi Sad, Banju Luku i Ljubljanu. Zenit ističe kako bi volio da njegov projekat bude obimniji i potpuniji.

Dodaje kako se dosta stranaca zanima za ovu temu, te svoje akademske radove posvećuju upravo ovom periodu. Nedavno je dao intervjue za autore iz Amerike i Poljske koji su pisali dvije doktorske disertacije o novom primitivizmu. Spominje i Pavla Levija sa Stanforda koji je napisao svoju doktorsku disertaciju o novom primitivizmu, a tu su radovi sa Bolonje, sa Kanadskog univerziteta....

Zenit pojašnjava kako mu je želja da napravi stalnu postavku koja će imati turneju po Evropi. Pilot izložbu bi volio organizirati u Cirihu, gdje su u toku pregovori sa nekim ljudima, a nakon toga u Pragu. Plan je da se tokom turneje po Evropi skuplja novac za centar posvećen novom primitivizmu i Nadrealistima koji bi se trebao nalaziti u Sarajevu, u prostoru Crvenog krsta, na prostoru nekadašnjeg kina Sutjeska.

"U tom kinu je praktično i nastao dio novoprimitivnog pokreta. Vjerujem da bi ta stalna postavka mogla biti turistička atrakcija i samoodrživi projekat, Centar bi bio multimedijalnog karaktera, prostor gdje bismo mogli da radimo sve naše stvari koje smo dosad radili - koncerte, izložbe, predstave, seminare... To bi bio naš, sarajevski pečat raje koja su toliko dala ovom gradu", kaže Zenit i dodaje kako ostaje da se vidi kako će se ponašati gradske strukture i da li će ih podržati u tome. Dodaje kako dosta ljudi želi da pomogne projektu iz patriotskih razloga, te imaju veliku podršku ne samo u BiH, nego i vani.

Govoreći o značaju novog primitivizma, Zenit ističe kako je to bio jedan originalni kulturni pokret čiji se utjecaj ogledao u tome što je bio u stanju da mijenja perspektive ljudi i načine na koji su posmatrali društvo i svijet.

"U pitanju je jedna od rijetkih originalnih bosanskih, sarajevskih stvari, naš kulturni identitet i ono što ćemo ponijeti u Evropu. Ja to želim to okupim, ojačam, da se na taj način predstavimo Evropi i dobijemo mjesto koje zaslužujemo. Obilježili smo osamdesete i devedesete godine, a pojedine generacije i danas odrastaju na tome. Vjerujem da pred nama postoji jedna budućnost i da mnogi autori koji su bili dio te priče nisu završili i rekli svoje posljednje stvari, te imaju još puno toga lijepog da kažu", kaže Zenit i dodaje kako je danas aktivno jako puno ljudi ljudi koji se ne deklariraju kao novi primitivci, ali je očito da je u njihovom radi bio ogroman utjecaj ovog pokreta, te su svojevrsni nasljednici new primitivesa.

Nadrealisti žive i danas

Zenit Đozić je u posljednjih nekoliko dana u Hercegovini radio na snimanju novog spota Zabranjenog pušenja za pjesmu "Klasa optimist", a kaže kako ga je snimanje podsjetilo na snimanje Top liste nadrealista.

"Zezancija, improvizacija, blesavština i pozitivna atmosfera. Ja volim to, uživam u tome. Sa Sulom sam i počeo svoju karijeru, on i ja smo krenuli zajedno i uvijek mi je drago da mogu da mu pomognem", kaže Zenit.

Prisjeća se perioda u kojem su nastali Nadrealisti i utjecaja koji su izvršili na društvo tada i danas.

"Radili smo u različitim medijima - na televiziji, radiju, u pozorištu, rock'n'rollu i to nas čini jedinstvenim, nismo bili samo obična popularna humoristična emisija, nego i više od toga. Istovremeno smo imali najpopularniji rock bend i najpopularniju emisiju. Naša generacija je imala ogromnu privilegiju da smo uspjeli da mijenjamo svoju okolinu i da utječemo na nju, te da ugradimo nešto svoje i to je nešto što me stvarno ispunjava", kaže Zenit.

Krajem mjeseca putuje na arhitektonsko bijenale u Veneciji, gdje je pozvan da predstavi skečeve Nadrealista u kojima su se bavili pomjeranjem granica. U jednom skeču su prikazali granicu koja se uspostavlja kroz Sarajevo, u drugom je to bila ona koja se uspostavlja kroz Evropu, koja je zaštićena i okružena bodljikavom žicom, dok u jednom skeču ta granica prolazi kroz stan porodice, na jednom mikro, ljudskom nivou.

"Činjenice da naši skečevi i dan danas žive govori o tome kako su u pitanju evropske teme. Naša predviđanja, opservacije, pogled u budućnost, kao neka vrsta izvidnice u budućnost su bile jako značajne za ljude. Ljudima smo uspjeli da otvorimo neke nove uglove gledanja na stvarnost, perspektive koje oni dotad nisu primjećivali. Naši skečevi su bili određeno upozorenje na ugao gledanja na život i to je ono što je neka naša zasluga", kaže Zenit.

Najveći značaj Nadrealista bio je upravo u kolektivu

Zenit ističe kako je njegov rad uvijek bio vezan za rad kolektiva, te kako se najveća vrijednost ogleda upravo u tome što su bili stvarna grupa ljudi koja se nadopunjavala.

"Nismo mi nikakva organizirana, nego spontana grupa. Ljudi imaju svoj ego, ali ono što je jasno jeste da smo najveće domete imali upravo kao kolektiv, što je logično. Čovjek je otišao na Mjesec kao dio tima, a ne kao sam, individualac. Nadrealisti su bili značajni baš zbog toga što smo bili jedan tim, grupa, a u toj grupi je bilo različitih ljudi, talenata, kapaciteta, backgrounda i svi su davali nešto svoje", kaže Zenit.

Dodaje kako ne spada u skupinu ljudi koji idealiziraju prošlost i vjeruju kako su stvari nekad bile bolje, budući da svako vrijeme sa sobom nosi i dobre i loše stvari.

"Ne mislim kako je nekad bilo sve fantastično, a danas je sve katastrofalno. Mislim da je prije bilo dosta stvari koje su bile divne, ali je naravno bilo i dosta stvari koje su bile loše, baš kao i danas. Naš koncept života je bio takav da smo se koncentrisali na te dobre stvari, a da smo i njih isticali i o njima govorili. Uspijevali smo da kod ljudi očistimo te neke negativne strane i pojačamo pozitivne. Na taj smo način stvarali dobru situaciju."

Ističe kako mu nije namjera da kritikuje novo vrijeme, tehnologiju i društvene mreže, no pojašnjava kako je npr. Facebook ljudima dozvolio da se mogu sakriti iza njega.

"Ljudi na Facebooku mogu da budu ono što nisu, a u stvarnom životu čovjek mora da dostigne da bude to što jeste. Ta realističnost ono što možda danas nedostaje, iako vjerovatno postoje neki drugi prostori gdje čovjek može da se izrazi. Nisam fatalista koji hvali prošlost, ali ne dozvoljavam da se minimiziraju te određene kvalitete koje smo mi imali u životu. Činjenica je da smo mi jako lijepo živjeli sa vrlo malo para i sa vrlo malo uslova, mi smo stvarali uslove i to je bilo lijepo", kazao je Đozić.

U razgovoru za Klix.ba je komentarisao i knjigu "Fajront u Sarajevu", autora Neleta Karajlića, jednog od idejnih tvoraca new primitivesa, Zabranjenog pušenja i Nadrealista. Kaže kako se iz Neletove knjige može vidjeti u kolikoj je mjeri bio oslonjen na ostatak grupe. U knjizi je, navodi, Nele vrlo dobro opisao sve ono što su kao grupa radili, dok je dio u kojem autor opisuje svoje novo viđenje svijeta Đozić nazvao "prilično tanjušnim".

"Nele je puno bolje funkcionirao u grupi nego sad, sam. Imamo njegovu knjigu pa to možemo da vidimo. Nele je bio jako značajan za Top listu nadrealista i možda najznačajniji čovjek, ali smatram kako je on u svojim izjavama neopravdano podcijenio doprinos drugih ljudi", kazao je Đozić i dodao kako smatra da je to dio njegovog psihološkog stanja u kojem se trenutno nalazi.

"Ne znam zašto mu to treba, nikad nije bio takav. Meni je jednom rekao da Zabranjeno pušenje ne može postojati bez njega, pa je evo opstalo, postoji. Emir Kusturica također svira bez njega i ja mislim da je to možda trenutak u kojem on treba da razmisli o sebi."