Jedan od zaštitnih znakova društvenog života u Sarajevu 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća postali su kafići, svojevrsni simboli urbanizacije Sarajeva i okrenutosti mladih ljudi ka "zapadnim vrijednostima".
Kafić S.O.S. nalazio se Gabelinoj ulici, a otvorio ga je Mustafa Šošić 26. decembra 1980. godine, a od tada nije prestajao sa radom.
Popularni kafići poput Piramide, Estrade nisu opstali te je kafić iz Gabeline jedini donedavno primao goste i radio. Međutim, kultni kafić je zatvoren, a sada se i prodaje.
Njegov vlasnik inžinjer mašinstva, vratio se nakon 7 godina plovidbe po svjetskim morima u Sarajevo. Mustafa je želio da se kod njega sluša samo urbana muzika i da na taj način utječe na vrstu publike koja će dolaziti u njegov kafić. Jedno vrijeme u kafiću su se nedjeljom odvijale i video projekcije filmova.
Za S.O.S. se kaže da je najdugovječniji kafić jer je jedini od kultnih sarajevskih kafića opstao do današnjih dana. Povremeno je radio i tokom agresije (1992-1995), pružajući građanima osjećaj normalnog života i bio primjer druge vrste otpora opkoljenog Sarajeva.
