Psihologija terorista: Terorizam je alat koji kriminalci koriste za zastrašivanje

Terorizam se definiše kao smišljena upotreba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki.

Teroristi su i osobe koje vrše bilo kakav oblik nasilja u porodici ili društvu, oni zastrašuju, prijete i napadaju supružnika, partnera ili druge članove porodice ili društva.

U svojoj knjizi pod nazivom "The Psychopathic God", Robert G.L. Waite pokušava odgonetnuti um i obrasce razmišljanja i ponašanja psihopata, pišući kako je još od djetinjstva Adolf Hitler pokazivao obrasce ponašanja karakteristične za psihopate, kao što su "slijepi bijes", brutalnost prema životinjama i generalno mržnja prema svijetu. Pored toga, Hitler je bio jedan od onih kriminalaca koji su imali moć da muče, teroriziraju i manipulišu velikim masama ljudi.

Lista pojedinaca i organizacija koji su imali sposobnost da terorišu društvo je beskrajna - Ku Klux Klan, Paul Hill koji je vršio teror nad klinikama za abortus i ubio dva čovjeka, Timothy McVeigh koji je bacio bombu u Oklahomi 1995. godine i ubio 168 ljudi, uključujući 19 djece...

"Teroristi 21. stoljeća nisu bili, kako se često smatra, 'odgovorni produktivni građani prije nego što su nekako postali radikalni'. Oni su bili kriminalci i prije nego su prihvatili ideologiju koja im je omogućila da osjete uzbuđenje, svrhu i moć. Džihadista Abu Musab al-Zarqawi je bio nasilnik, alkoholičar i učestvovao je u pljačkama, kao i drugim kriminalnim aktivnostima, prije nego je postao glavni organizator bombaških napada i pogubljenja. Američke snage su ga ubile 7. juna 2006. godine", piše psiholog Stanton E. Samenow i dodaje kako je bombaš iz Bostona Tamerlan Tsarnaev u članku New York Timesa opisan kao propali student, socijalno izoliran, nasilan mladi muškarac, a povezan je i sa krijumčarenjem droge, te učestvovanjem u tri ubistva.

Teroristi se mogu posvetiti bilo kakvoj ideologiji ili političkom pokretu, čime sebi daju svrhu vjerujući kako time rade za neko "više dobro", primjenjujući pritom ekstremne taktike kojim opravdavaju svoj konačni cilj i svrhu.