Bijeg ove Arapkinje pratili su milioni ljudi, a danas živi sasvim drugačijim životom
Nakon javne molbe za život, Rahaf je u jednom danu stekla preko 45.000 pratitelja. Noć prije, pokušala je pobjeći iz Saudijske Arabije kada ju je policija sustigla na aerodromu u Bangkoku gdje su joj uzeli pasoš i obećali da će je predati njenoj porodici. Rahaf se tada zaključala u hotelsku sobu, a već jednom nogom bila je na prekretnici života.
Priča se završila sretno. Uspjela je pobjeći u Kanadu, a kada je stigla u Toronto 12. januara 2019., našla se pred gomilom simpatizera koji su klicali jer je napokon slobodna.
Sljedećeg dana, Rahaf je dočekalo stotine prijetnji smrću na telefonu, no kako piše u njenim memoarima "Rebel: My Escape from Saudi Arabia to Freedom", to je nije uznemirilo.
"Ugasila sam svoje društvene mreže, odrekla se prezimena i otišla da kupim jaknu", napisala je u jednom dijelu knjige u kojoj pojašnjava da je bijeg njena najbolja odluka jer je pobjegla od fizičkog, emocionalnog i verbalnog nasilja.
U Torontu, prvo je živjela sa kanadsko-jevrejskom porodicom koja joj je pomogla da se privikne na život tamo. Iako se tada plašila novostečene slobode, uz pomoć terapeuta, ali i drugih izbjeglih žena iz Saudijske Arabije sa kojim se povezala, uspjela je naći svoj put.
Prije nego što će napokon postati slobodna, za Rahaf je sve odlučivala njena porodica, uglavnom njena braća koja su, kako kaže, kontrolisala svaki njen pokret. Neke od stvari koje je proživljala, opisala je u svojoj knjizi.
"Već kad mi je bilo devet godina rekli su mi da uvijek moram sjediti sa prekriženim nogama, nikako drugačije", spomenula je.
U njihovoj kući, kako kaže, nije bilo balkona, a govorili su joj i kako "dobra žena ne treba sjediti vani gdje je drugi mogu gledati".
"Naši prozori bili su zatvoreni i prekriveni u slučaju da nas muškarac ne bi ugledao. Svaka žena - starija od devet godina, nije smjela sama napustiti kuću, čak ni pri posjeti komšijama ili kako bi kupila veš ili šminku. Uvijek je morala biti u pratnji muškarca", istakla je Rahaf.
Rahaf su zabranili da izlazi u javnost, a rekli su joj i kako u budućnosti može postati jedino učiteljica u školi za djevojčice. Za svako kršenje bizarnih pravila, slijedile su i bizarne kazne, a majka joj je jednom prijetila spaljivanjem.
"Majka je jednog dana zapalila šibicu i držala je blizu mog tijela. Rekla je da će moje tijelo izgorjeti ako ukaljam čast svoje obitelji, čak i u zagrobnom životu", prisjetila se i dodala kako joj je bilo zabranjeno i da vozi bicikl jer bi je to pretvorilo u, tvrdi, dječaka ili lezbejku.
"Sa 9 godina nisam smjela biti sama u prostoriji sa braćom - da ne bi izazvala njihovu požudu, a nosila sam i dugu bezobličnu crnu odjeću koja mi je zaklanjala tijelo", prisjetila se.
Kada je napunila 12 godina, počela je nositi nikab koji je skrivao i njeno lice, a braća su joj redovno pregledavala mobitel i sve njene poruke.
U jednom trenutnu, Rahaf se počela suočavati sa depresijom i gubitkom vjere u Boga, ističe, a zatim je naletjela na mrežu odbjeglih saudijskih žena nakon čega počinje sanjati o bijegu.
Prilika joj se ukazala 2018. kada su neki članovi njene porodice otišli na odmor u Kuvajt. Novac je sakrila na bankovnom računu prijateljice i iste noći kupila avionsku kartu.
"Bila sam jako mlada kada sam se počela pitati je li ovo neki oblik kazne i zašto žene moraju poštovati pravila, a muškarci okolo šetati slobodni", napomenula je.
Danas, Rahaf uživa u svim stvarima koje su joj bile zabranjene, a naročito u svojoj slobodi. Napravila je tetovažu, a na društvenim mrežama dijeli i izazovne fotografije.
Otvorila je i nalog na OnlyFansu, stranici za odrasle, no tvrdi kako tu ne želi eksplicitni sadržaj već da joj profil služi čisto za komunikaciju sa ostalima.
Lani, 21-godišnjakinja objavila je fotografiju gdje je uporedila sebe u nikabu i bikiniju.
The biggest change in my life.. from being forced to wear black sheets and being controlled by men to being a free woman. https://t.co/HHhlPCGc9e pic.twitter.com/oGAh9AgK6Q
— Rahaf Mohammed رهف محمد (@rahaf84427714) January 26, 2020
Tada se našla na meti kritičara iz svoje rodne zemlje koji su joj spočitavali kako sloboda za nju znači golotinja. Ipak, ona tvrdi da je sloboda za nju mnogo više od toga.
"Želim da sam samostalna. Da sama odlučujem o svom životu, obrazovanju, karijeri i tome za koga ću se udati", rekla je Rahaf i dodala kako želi da njena knjiga bude inspiracija svim ženama koje rolaze kroz isto.
Uprkos svemu što je prošla, djevojci je nedostajala njena porodica. No, iako je pokušala kontaktirati svoju majku i rođake oni su joj rekli da ih više ne zove.
"Moj put bio je mukotrpan, ali mi je omogućio da sazrijem, učim i ostvarim svoje snove", rekla je i dodala kako želi završiti fakultet i postati glumica, ali i pomoći ženama poput nje da pronađu svoj put.