Dalija Hasanbegović-Konaković: Dino prvo pripada Kantonu Sarajevo pa onda meni

Dalija voli svoj posao, a za svoj kolektiv kaže da su kao porodica.

"Mi smo porodica. Nekada malo šašava, uglavnom vrlo bučna, sa ogromnim međusobnim poštovanjem, velikom odgovornošću prema poslu koji radimo i prema našim gledateljima i izuzetnom zahvalnošću prema firmi koja nas sve tretira jednako i koja nam pruža nevjerovatne uslove za profesionalni i privatni razvoj i napredak. A kako je nama u redakciji najbolje ilustruje sljedeći primjer, prvi radni dan poslije fenomenalnog godišnjeg odmora budem presretna što sam ponovo na poslu".

Smatra da posao koji ona radi može raditi samo onaj ko to zaista voli i kome ne smeta nijedna atipičnost posla novinara i voditelja.

"Naš radni dan nerijetko ne shvataju ni članovi naših porodica. Često spominjemo Adriana Finighana koji nas je obučavao i stalno nam naglašavao da savjete slušamo samo od onih koji rade isti posao. Jer sve izgleda jednostavno posmatračima, a samo mi znamo kako je sjediti satima u programu uživo, jedini kontakt imati sa informacijama koje stižu, emocije potpuno isključiti i u apsolutno svakoj situaciju voditi računa o Al Jazeerinom etičkom kodeksu i novinarskim standardima - nema spekulacija, nema pretpostavki, nema naših komentara ni mišljenja, postoje samo činjenice. Ovo je bilo vijestima vrlo burno ljeto, konstantno smo bili u nekom vanrednom modu, a ja sam, iako trudna i sa strašnim mučninama, sate i sate vijesti uživo i duplih smjena uspijevala uraditi a da niko ne otkrije da sam u drugom stanju. Ako to nije čista ljubav i posvećenost poslu ne znam šta jeste (smijeh)", prisjetila se Dalija Hasanbegović-Konaković.

Na pitanje kako se priprema za emisije i ima li neki poseban ritual kako bi sve prošlo bez greška, kazala je da nekih posebnih običaja nema jer nijedan dan nije isti. Smatra da je upravo u tome ljepota ovog posla.

"Sa završetkom moje smjene danas briše se sve što sam uradila, sutra je novi dan, novi plan, novi izazovi, nove vijesti... I tako i priprema kreće ispočetka svaki dan. Nema ponavljanja, a uvijek moramo biti spremni i upoznati o svim vijestima i dešavanjima jer smo jedino tako spremni za nepredviđene situacije", kazala je naša sagovornica.

Sarajevo konačna destinacija

Nakon rata Dalija je otišla iz BiH. Obrazovala se u svijetu i imala priliku raditi u New Yorku i Abu Dabiju. Studirala je u Londonu, ali se ipak, nakon svih zemalja odlučila vratiti u Sarajevo.

"Tri puta sam živjela u Americi, od toga dva puta u New Yorku, zatim u Istanbulu, Londonu, Dubaiju i Abu Dhabiju. Prvu stipendiju, Soroševu, dobila sam još u srednjoj školi godinu poslije rata i od tada do kraja 2010. sam uvijek privremeno, duže ili kraće, boravila u Sarajevu. Pretpostavljam da mi je taj osjećaj slobode i nevezanosti za jedno mjesto bio potreban nakon četiri godine opsade i ratnog užasa, a istovremeno sam uspijevala dobiti veoma prestižne stipendije i odlična radna mjesta i tako unapređivati i svoje obrazovanje i radno iskustvo", prisjetila se i napomenula da nije bilo nimalo jednostavno.

"Značilo je to da sam često sama slavila i rođendane i praznike, non-stop se navikavala na različite sredine i običaje, ali sva hrabrost i odricanje su se isplatili. Moj 'šareni' CV sada priča sam za sebe, a imam i divne, bliske prijatelje na svim stranama svijeta. Sve je lakše kada ste mlađi, vremenom me to silno seljenje umorilo, život u ogromnim gradovima (koje mnogo volim) je vrlo nepraktičan, a i nisam željela provesti život na Skype vezi sa porodicom. Tako, kada mi je moja firma u Emiratima ponudila ogromno unapređenje, umjesto da ga prihvatim, odlučila sam se vratiti kući. Ko me zna, kaze tipičan 'dalijski potez' (smijeh). CEO nije ni prihvatao moj otkaz, nego mi dao šest mjeseci slobodno da se odmorim kod kuće i da se vratim, ali ja sam bila sigurna. Vratila sam se u Sarajevo i to je bila jedna od mojih najboljih životnih odluka", kazala nam je lijepa voditeljica.

Svakodnevno do nje dolaze različite informacije i vijesti zbog prirode posla. Kao svaki profesionalac kaže da je njen posao da objektivno izvještava o dešavanjima i u našoj zemlji, ali i u svijetu.

"Izvještavam objektivno, ali ne nužno neutralno, jer to bi ponekad impliciralo saučesništvo u lošem. Ne komentarišem, a volim čuti komentare i analize onih čiji rad, znanje i iskustvo cijenim. Najbitniji je izvor informacije, ako mu se ne može vjerovati ili ako ima skrivene motive, upitna je i validnost informacije. Po prirodi sam nepovjerljiva pa tako rezonujem u svim situacijama, ne samo u ovim novinarskim. Meni su Aristotelovi ethos, logos, pathos odlične i višestruko primjenjive smjernice. Za sve u životu treba imati kriterije", smatra Dalija koja ima "funkciju" i privilegiju biti supruga premijera Sarajevskog kantona.

Supruga premijera

Pitali smo je kako je biti supruga Elmedina Konakovića.

"Najiskrenije, niko mene u tom kontekstu nikada ne pita kako mi je (smijeh), nekada zaista nije lako, jer Dino najčešće pripada prvo Kantonu pa tek onda meni. Naše privatno vrijeme je podređeno njegovim obavezama, ilustracije radi, medeni mjesec smo imali sa pet sedmica zakašnjenja i trajao je samo četiri dana, jer smo ga vezali za vikend i prvomajske praznike, godišnji odmor također planiramo oko praznika i neradnih dana da bi Dino bio što manje odsutan, a nerijetko kada dođe kući nakon 14 radnih sati još najmanje sat vremena telefonski provjerava prijave građana o puknutim cijevima, krađi vode, napadima lutalica, i sl. ili odgovara na njihova pitanja. No, sve dok on ima snage i elana da radi taj posao moje je da budem apsolutna podrška i da stvorim atmosferu doma u kojem se oboje regenerišemo, opustimo i napunimo pozitivnom energijom. Mi imamo puno svojih svakodnevnih zajedničkih malih rituala u kojima uživamo, slobodne dane i sate najviše volimo provesti nasamo, pričljivi smo oboje i nama zajedno nikada nije dosadno (smijeh)", izdvojila je naša sagovornica neke crtice iz privatnog života.

Doktorat je bio pri samom kraju u proljeće prošle godine, ali onda je neočekivano moj privatni život preuzeo primat i često u šali kažem da je Dino najveći krivac zbog ove duge pauze. To naravno nije istina, ali ja se puno bolje osjećam kada na njega prebacim i krivicu i odgovornost. (smijeh)

"Moram to što prije privesti kraju i zbog sebe, ali i zbog vrhunskih stručnjaka zbog kojih imam status doktorantice, zbog svog mentora, izvanrednog prof. dr. Ismeta Dizdarevića, prof. dr. Jadranke Kolenović-Đapo koja mi je već godinama neiscrpni izvor akademske energije i pokretač kad god izgubim fokus, te doc. dr. Indire Fako koja formalno nije članica moje komisije, ali je bila i jeste neprocjenjiva podrška u svakom segmentu. Njima dugujem da nakon svega ne odustanem u finišu. Plan je da što prije prionem na posao i konačno pređem i tih finalnih 10 posto puta", kazala je Dalija Hasanbegović-Konaković na kraju razgovora za Klix.ba.