Dijagnoza Celine Dion šokirala javnost, neurolozi otkrili šta joj se događa

Većina ljudi vjerovatno nikada nije čula za ovo stanje. Širom svijeta, sindrom ukočene osobe pogađa samo oko jedan od milion ljudi, uglavnom u dobi između 20 i 50 godina, pri čemu je dvostruko više žena nego muškaraca koji imaju ovaj poremećaj.

Prvi put objavljen 1956. godine, klasični i najčešći oblik sindroma ukočenosti karakterizira bolna i fluktuirajuća ukočenost, uglavnom u mišićima trupa, uključujući leđa i abdomen i natkoljenice. Pacijenti također doživljavaju bolne grčeve mišića, ponekad izazvane dodirom ili bukom.

Početak poremećaja je obično postepen, a oni koji pate od njega mogu doživjeti progresivno pogoršanje simptoma. Iskustvo života sa sindromom ukočene osobe razlikuje se od osobe do osobe, jer ovisi o ozbiljnosti simptoma i nečijem odgovoru na liječenje. Konačno, sindrom ukočene osobe može utjecati na sposobnost hodanja, povećavajući rizik od padova i potrebu za pomoći sa štapom, hodalicom ili invalidskim kolicima.

Budući da je sindrom ukočene osobe tako rijedak, pacijenti će obično biti podvrgnuti opsežnim testiranjima od strane više ljekara prije nego što im se dijagnostikuje stanje. Prema našem iskustvu, nije neuobičajeno da smo treći ili četvrti doktor koga pojedinci traže radi procene i dijagnoze.

Neurolozi Bhavana Patel i Torge Rempe objasnili su da se sindrom ukočene osobe razlikuje od drugih neuroloških poremećaja poput Parkinsonove bolesti ili multiple skleroze.

"Sindrom ukočene osobe autoimuni je poremećaj. Do danas ne postoji lijek za to stanje. Trenutno su tretmani usmjereni na poboljšanje ukočenosti i grčeva. Za liječenje se koriste različite vrste mišićnih relaksansa. A korisnima su se pokazali i neki antikonvulzivi, koji se koriste za liječenje epilepsije", objasnili su.