Enis Bešlagić: Imate dvije opcije - biti onaj koji pomaže ili onaj koji čeka pomoć, ja biram prvo
Naime, Mišićev dvogodišnji sin je bolovao od leukemije, a nakon što su podijelili sretne vijesti da je dječak izašao iz bolnice i jako dobro - Miroslav se posebno zahvalio Kliničkom centru u Banjoj Luci, a potom i Roditeljskoj kući te Bešlagiću.
"Želio bih uputiti veliki pozdrav našem Enisu Bešlagiću koji se baš onako s ljudske strane trudi da toj djeci i tim roditeljima uljepša dane koliko može i veliko hvala na tome", kazao je Mišić.
S tim u vezi kontaktirali smo Bešlagića, koji je u razgovoru za Klix.ba otkrio kako već godinama sarađuje s Roditeljskom kućom kako u Sarajevu tako i Banjoj Luci.
"To već godinama radim od osnivanja roditeljske kuće u Sarajevu, tu istu takvu institucionalnu podršku sad traži i Banja Luka i bore se. Meni je žao što što imamo uopšte potrebe da se bavimo time. Drago mi je da sam ambasador u Banjoj Luci jer oni su zaista nekako ostavljeni od svih pa ni nemaju nešto mnogo javnih ličnosti koje su prepoznate iz regije pa onda moraju skrenuti pažnju na svoj rad. Oni su mene kontaktirali i ta saradnja se nastavila i to je ono što donosi najveću radost", kaže nam Enis.
Ističući da je njegova misija zapravo moć da "pomogne i doprinese da se ta djeca smiju i da im uljepša i uveseli dan" .
"To je neka moja misija na koju sam ponosan. I onda to neki roditelji kao Miro kad prepozna, oni su i domaćini, odem i kod njih kući, obiđem i malog Lazu", kazao je.
Napomenuo je da zapravo kada vidite tu djecu shvatite koliko ste sretni ljudi, ali i koliko je istinita rečenica: "Gdje počinje bolest, prestaje nacionalizam. Jer su se nacionalizmom bavili samo 'zdravi' koji nemaju prečeg posla".
Komentarišući kako uspijeva uskladiti sve to sa svojim obavezama kaže da je svoje vrijeme odredio da mora biti dostupan."Imate dvije opcije: 'Biti onaj koji pomaže ili biti onaj koji čeka pomoć'. Ja mislim da je uvijek bolje pomagati i nikad se ne umarati u tome. Dajem posljednje atome svoje snage da to sve stignem. Hvala Bogu, puno putujem, puno radim regionalno i onda tako mogu iskombinirati da sam u jednom danu u 5,6 gradova. Može se sve stići, a to najbolje moja porodica koja "trpi" tu moju odsutnost", pojašnjava Bešlagić.
S predstavom "Da sam ja neko" rasprodaje dvorane u regiji
Premijerno izvođenje Bešlagićeve autorske predstave održano je u Brčkom, a bh. glumac je uspio i nasmijati i rasplakati publiku koja ga je nerijetko nagrađivala i ovacijama.
"Nisam ni ja znao da sam napravio tako emotivnu predstavu, već je zovu rollercoaster - kažu da je od smijeha do suza. One emocije, najljepše i najtananije. Jako sam ponosan što su sve dvorane rasprodane iako su neki možda sumnjali hoće li se to desiti i zbog cijene karata uz činjenicu da je kultura na nezavidnom nivou, a da su istovremeno neki komercijalni pjevači tri puta skuplji od nas pa im tad nije skupo dati za kartu", kaže nam Enis.
Nakon toga je predstava odigrana u Banjoj Luci i Tuzli, a bh. glumac je na neki način "ispisao historiju" u dvorani Lisinski u Zagrebu.
"Koncertna dvorana u Zagrebu Lisinski je rasprodana i mislim da je historija ispisana što se tiče nje - da je jedan glumac rasprodao uz tako visoku cijenu karata tj. da je prodao Lisinski sam. Čekamo Kosaču 25. marta, još jako malo karata je ostalo", kaže.
Konkretan datum za Sarajevo još uvijek nije poznat, ali ističe da očekuje da će "Da sam ja neko" u glavnom gradu BiH biti izvedena u drugoj polovini aprila.
Pored predstave Enisa publika može gledati u hrvatskom izdanju showa "Tvoje lice zvuči poznato" gdje ponovo radi s kolegama iz serije "Naša mala klinika".
"Oni su htjeli osvježiti žiri i onda su mene zvali, a mislim da smo puni pogodak dobili. To su neke kolege koje ja znam godinama i s kojima sam radio sve vrijeme. Goran Navojec i Igor Mešin s kojima sam radio na 'Našoj maloj klinici'. Ta emisija je išla već osam sezona, svi su nekako ponosni koliko je pozitive i energije i talentirane djece tamo. Fali nam takvih pozitiva emisija", napominje.
Za kraj ističe da je s predstavom "Da sam ja neko" krenuo u neku svoju misiju, koja zasad ide jako dobro.
"To je predstava koja ukazuje na neke vrijednosti koje su davno zaboravljene i generalno je to poziv da ljude poštujemo dok su živi, a ne kad odu, posebno roditelje", zaključuje Bešlagić.