Igor Kojić o druženju s Milanom Popovićem: Niko ne zna pomiriti ljude onako kako djeca znaju
"Taj susret je neopisiv i bio je jako emotivan za obojicu. Šetao sam sa sestričnom po rivi kada sam u jednom trenutku između dva suncobrana jednog restorana primijetio to malo anđeosko stvorenje kako gleda u mom smjeru. Pogledi su nam se susreli, Aleksandar potrčao ka meni i skočio mi u zagrljaj koji je trajao, kažu 10 minuta, za mene 10 sati. Osjećao sam se kao da me pogodila neka raketa ljubavi. U jednoj sekundi mi je sve prošlo kroz glavu, a siguran sam da je i njemu. Aleksandar je dio mog života, kao i ja njegovog, i zauvijek će ostati ugraviran u mom srcu", kazao je.
Dalje je naveo kako se susret s Milanom se dogodio vrlo spontano. Sjedio sa svojim društvom u jednom restoranu kada su se pojavili Milan i Aleksandar.
"Jedini slobodni sto u tom restoranu je bio iza nas, tačnije iza mojih leđa. Ima jedna poslovica koja kaže: 'Ljudi često planiraju, a Bog se smije.' Aleksandar i moja sestrična Katja, koju on jako voli, razmjenjivali su svoje interne šale, na šta smo se svi spontano nadovezali. Ubrzo zatim ni Milan ni ja nismo ostali ravnodušni na cijelu situaciju pa smo se sami odvojili za drugi stol u susjednom lokalu. U životu srećemo uglavnom tri vrste ljudi: one koji sude, one koji mjere i one koji opraštaju. Tog dana smo pružili ruku jedan drugom i u centar svog bića stavili samo ono što je najbitnije u cijeloj priči, a to je Aleksandar. Praštanje ne mijenja prošlost, ali olakšava dušu i obogaćuje budućnost. Praštanje i pokajanje su ključevi života", ispričao je.
Rekao je da nije imao na umu da će njegovo pomirenje s Milanom naići na velike kritike i osudu javnosti. Kako je naveo, imali su mnogo zajedničkih tema, a one su se najviše ticale Aleksandra koji je bio presretan što njegov tata i Igor razgovaraju.
"Milan mi je tada rekao da mu je Aleksandar hiljadu puta rekao: 'Tata, pričaj s Igorom.' Niko ne zna pomiriti ljude onako kako to djeca znaju, dok odrasli svima sude i na to smo se, nažalost, navikli. Živimo u malom svijetu velikih pravila koja se često mijenjaju, a još češće krše. Ne trudim se ništa sakrivati jer ne postoji ništa tajno što neće biti javno. Nisam krio ni svoju ljubav prema Aleksandrovoj majci, nisam krio ni kada sam branio tu ljubav, ne krijem ni svoje pomirenje s njegovim ocem. Trudim se sakriti i zaboraviti samo ružne stvari. Jasno mi je da me pojedini ljudi najviše osuđuju zbog toga što sam objavio sliku s Aleksandrovim ocem", ispričao je.
Svjestan je da ljudima to izgleda kao izdaja, veoma grub, nečastan čin. Tvrdi da je istina da je imao namjeru "staviti tačku na mnoge neistine".
"Moj susret s Milanom je jako jednostavan, a rezultat je Aleksandar koji je sretan do neba. Zamislite tek koliko bi tek bio sretan kada bi se njegovi roditelji susreli i porazgovarali. Svjestan sam i dobro upućen u odnose Aleksandrovih roditelja, ali ja nisam taj koji treba bilo kome suditi. Svako dijete treba i oca i majku i duboko vjerujem da će se njih dvoje jednog dana sastati i na taj način zajedno pružiti Aleksandru jedino istinsko bogatstvo, a to je ljubav i sloboda. Ljudi često staju na stranu ili Severine ili Milana, moja jedina strana je Aleksandar i tako će zauvijek ostati. Iz perspektiva suca koji me ne poznaje možda je gruba slika prijateljstva s Aleksandrovim ocem, no iz mog kuta gledanja pomirenje i praštanje veće je od svakog zemaljskog suca", dodao je.
Nakon razvoda od Severine je nekoliko puta pokušao stupiti u kontakt s Aleksandrom. Nedavno joj je poslao poruku da je Aleksandar bio na njegovom rođendanu i da ga ona inače može dovesti kad god želi.
"U svojoj glavi i u svom srcu sam odavno posložio svoju prošlost i ne bih imao ništa protiv da su i Severina i Milan bili na mom rođendanu. Evo, javno ih pozivam na svoj sljedeći rođendan, mada iz iskustva znam da se to teško može dogoditi sve dok iz sjene cijelu situaciju kontrolira Severinin najbliži saradnik. Ali, nikad ne reci nikad. Bilo bi lijepo da se i to dogodi, a znam i ko bi bio najsretniji", rekao je.
Cijeli intervju možete pročitati ovdje.
