Kusturica otkrio da je tajno posjetio Sarajevo: Mogu trčati pa sam mogao zbrisati da me je neko zaganjao

Najprije je naveo da u sebe uvijek sumnja te da sada treba raditi film o Dostojevskom u kojem je najvažnije da "iscrta" njegov duh u savremenoj Rusiji.

"Osjećam se kao čovjek koji nikada ništa nije radio i koji posebno nema nikakvog iskustva, a znam da baratam s tim kamerama i znam otprilike šta, kao i kada se sjećam svog djetinjstva. Sjećanja obično imaju taj uvećavajući efekat. Međutim, ne sva. Recimo, ja sam tajno jedne večeri otišao u Sarajevo da provjerim da li je isti broj stepenica koje sam opisao u knjizi, kojima sam se penjao do Osnovne škole Hasan Kikić i da vidim da li je ta kuća, koja mi je sijevala u snovima ili u nekim radnjama koje su bile vezane za nju, veća ili manja od tog što sam ja zamislio", kazao je. Dio u kojem govori o Sarajevu možete pogledati od 15:55.

Dodao je da je to bilo čudno zato što je bila noć pa je sve bilo "prigušeno".

"Nije bilo dovoljno svjetla, ali je bilo mnogo manje nego što, recimo, jedna slika u dnevnim novinama... Kada je izašla moja prva knjiga, oni su nešto reagovali na to pa je u 'Vremenu' izašlo... Te stepenice su bile slikane nekim širim objektivom pa je to izgledalo kao da se penješ na Trebević, na neko izletište. Međutim, kada sam došao tamo i ugledao te stepenice, to su bile kamene stepeničice koje nisu imale, kako bih rekao, kao kad odeš u Atinu pa vidiš mjesto koje je zapravo napravljeno po mjeri čovjeka. Kad odeš u Akropolj, odjednom vidiš sve. Tamo je to ličilo... Izazvalo je neku sjetu. U toj percepciji, taj prostor je mnogo ljepši u snovima nego u svojoj realnosti", ispričao je.

Također je naveo da je prije tri godine u Sarajevo došao sam, automobilom. Voditelj ga je pitao jesu li ga ljudi prepoznali.

"Oni su toliko mene... Možda sam i ja doprinio, naravno. To koliko ja sumnjam u sebe, kad prestanem da sumnjam, onda postajem nepodnošljiv, a to je posebno kada me neko provocira. Moje sumnje u ono što sam radio su vječne", kazao je.