Dugogodišnja urednica i novinarka HRT-a u spomenutoj emisiji pomno bira svoje gošće te zajedno s njima dotiče važne teme i bavi se položajem žene u društvu inače.
I danas sam Fahreta
U posljednjem izdanju emisije svojevremeno najpopularnija pjevačica na prostorima bivše Jugoslavije govorila je o svom djetinjstvu, početku karijere, porodici, izgledu, djeci, pa i dramatičnoj otmici sina Stefana 2000. godine, za koju je kazala da joj je promijenila život i da se nakon nje razboljela.
Ispitujući je o tome kako je dobila to "scensko ime" Lepa Brena, Gojan je pitala popularnu pjevačicu da li se sramila svog muslimanskog imena, na što je ona naglasila da je "i danas Fahreta".
"Zašto bih se sramila?! Ja sam bila i ostala to što jesam. Ponosna sam na moje roditelje, na moje korijene. Svaka osoba koju je majka rodila ovakvu kao mene treba da cijeni svoje roditelje, poštuje svoje ime i prezime i svoje porijeklo. Tako da sam ja ostala ono što jesam. Jedino su se sa mojom popularnošću mijenjali drugi oko mene", kazala je Lepa Brena.
Objasnila je da nije htjela takvo ime, ali da joj je ime Brena dao trener košarke, Vlado, jer mu je bilo teško da je zove Fahreta. Brena ju je nazvao po nekoj ljepotici za koju ni sama nije čula, a da joj je dodatak "Lepa" dodao voditelj Milovan Ilić Minimaks. Rekla je da ju je svojevremeno, dok je imala 15 kilograma viška, jedan konobar usporedio sa "trafostanicom" te rekao da je "kao odvaljeno bosansko brdo".
Gojan je primijetila da je Brena napravila veliku karijeru i u međuvremenu naučila da govori ekavski, dodavši kako to, ipak, ne može razumjeti.
Brena je odgovorila da su joj saradnici dobronamjerno savjetovali da se odluči između ekavskog i ijekavskog izgovora, jer ih je miješala. Iako joj je bilo neugodno, u jednom trenutku se odlučila za ekavicu, te tražila da je u budućnosti ispravljaju ukoliko bude koristila ijekavski izgovor. Kazala je da joj se nikad ne dogodi "da se vrati na ijekavski govor".
Deklarirala se kao Jugoslovenka
Govorila je i o tome kako su joj svi u porodici pjevali.
"Mama je pjevala, pjevala je moja nena, mamina majka, koja je bila samouka i mnogo je voljela muziku. Mojoj deda je otišao u Beč i kupio joj je tamo harmoniku i ploče s gramofonom i ona je počela da pjeva, što je u to vrijeme bilo neobično".
Podsjetila je da je karijeru započela u petom razredu osnovne škole na festivalu "Mladi graditelj", gdje je pobijedila s pjesmom Kemala Montena, a izabrala ju je nastavnica jer je bila nemirna u dječjem horu. Zarađivala je pjevajući još u 16. godini.
Dodala je da je htjela da upiše Medicinski fakultet u Beogradu, jer je njen otac Abid bio medicinski radnik, ali da njena porodica nije imala novaca i nije mogla uzeti kredit, pa se odlučila da studira turizam. Na kraju je i taj fakultet napustila, te se posvetila pjevačkoj karijeri.
Kazala je da se uvijek deklarirala kao Jugoslovenka, iako je to prošlost, te da i danas voli lokaciju od Vardara pa do Triglava, iako su to prošla vremena. Objasnila je da to nema nikakvu političku pozadinu, već da je naprosto pjevala na prostoru cijele bivše Jugoslavije, za tržište od 25 miliona ljudi.