"Sve te to košta, dira te. Pročitaš, vidiš razne bljuvotine, gluposti, ali se smiriš jer nigdje ne pročitaš istinu. Nju čuvaš samo ti. Ljudi se razvode, vjenčavaju. To je tako. To je život. Ja sam javna ličnost jer sam glumac, pa je zanimljivije", istakao je.
Kao mlad spakovao se i s Cetinja otišao da se bori i osvaja glumačka područja van Crne Gore. Život u koferima mu nikada nije predstavljao problem.
"Najteže mi je padalo kada nisam s njima, ali se trudiš da to vrijeme nadomjestiš kada ne radiš. Jučer sam imao par scena da snimim, Maša me je pitala: 'Da li mogu da ne spavam po podne, nego da idem s tobom na snimanje?’. Imao sam tri, četiri scene, a između njih neke pauze po sat, dva vremena. Snimim scenu i izađem i vidim nju u šminkernici kako šminka šminkerku. I pita me ushićeno: 'Tata je l’ imaš još jednu scenu?', kažem joj da imam, a ona odgovara: ‘Uh dobro je, super mi je ovdje’. Imaš osjećaj griže savjesti i krivice, a zapravo tako je. Život je to, mora se od nečega živjeti, moraš raditi", kazao je Otašević te dodao da se od "glume može živjeti kada radiš kao konj".
Potom je istakao da je mnogo puta bio sam, ali da se nikada nije osjećao usamljeno.
"Sam si, ali ispuniš to vrijeme nečim. Ne osjećaš se usamljeno. Možda jesam nekad bio, ali ti taj posao ne da da razmišljaš o tim stvarima. Vjerovatno je teži put, ali kako ne znam lakši i da je sve tu u mom dvorištu ja znam za ovaj da sam svuda pomalo. Fali mi kuća. Ali evo stižem sve. Boriš se s tim. Nema padanja. Nema predaje. Nema poraza. Ima poraza, ali digneš se na noge i kreneš dalje. Nema nazad", kaže on.
Iako iza sebe ima težak periodu u životu, on ističe da uvijek uči iz poraza.
"Nisu me slomili porazi. Sve što me je lomilo, to me je ojačalo. Sve gdje sam kiksao mi je bila škola. Gdje god sam se zeznuo, gdje god sam napravio krivi korak, negdje sam to platio. To je moj dug, plaćeno je, idemo dalje. Boriš se", dodaje.
